BOSANSKI JEZIK, Ispiti od Bosanski jezik

Preuzmite BOSANSKI JEZIK i više Ispiti u PDF od Bosanski jezik samo na Docsity!

PRIRUČNIK ZA UČITELJE

Opći standardi postignuća za maternji jezik za kraj

prvog ciklusa osnovnog obrazovanja i odgoja

za predmet

BOSANSKI JEZIK

ZAVOD ZA VREDNOVANJE KVALITETA OBRAZOVANJA I ODGOJA

Republika Srbija

Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i odgoja

Opći standardi postignuća za maternji jezik za kraj

prvog ciklusa osnovnog obrazovanja i odgoja

za predmet Bosanski jezik

PRIRUČNIK ZA UČITELJE

Beograd, 2020

Sadržaj

• 1.Opći standardi postignuća
• 1.1 O pojmu obrazovnih standarda
• 1.2 Proces izrade standarda
• 1.3 Odnos standarda i nastavnog programa/kurikulum
• 2. Opće i međupredmetne kompetencije za kraj osnovnog obrazovanja
• 2.1 Odnos pojedinačnih predmeta i općih i međupredmetnih kompetencija
• 3. O obrazovnim standardima postiguća za za predmet bosanski jezik
  • Bosanski jezik 3.1 Opći standardi postignuća za kraj prvog ciklusa obrazovanja i odgoja za predmet
• 3.2 Primjeri zadataka u oblasti Jezik
• 3.3 Primjeri zadataka u oblasti Književnost
• 3.4 Primjeri zadataka u oblasti Jezička kultura
• Literatura

1. OPĆI STANDARDI POSTIGNUĆA

1.1 O pojmu obrazovnih standarda

O pojmu obrazovnih standarda U našem obrazovnom sistemu je, prema odredbama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (2009), predviđeno definiranje nekoliko grupa standarda, među kojima su i standardi postignuća učenika, odnosno polaznika. Pošto su već u primjeni opći standardi postignuća za kraj drugog ciklusa osnovnog obrazovanja i kraj srednjeg obrazovanja, usvajanjem standarda koji se odnose na prvi ciklus obrazovanja i vaspitanja zaokružen je proces standardizacije znanja, vještina i kompetencija koje učenici trebaju razviti u douniverzitetskom obrazovanju.

1.2 Proces izrade standarda

Standarde su razvijale posebne radne grupe. Članovi radnih grupa su odabrani tako da uključuju nastavnike, univerzitetske profesore za određene predmete i profesionalce iz Zavoda za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i odgoja i Zavoda za unapređivanje obrazovanja i odgoja.

Standardi za prvi ciklus obrazovanja i vaspitanja zasnovani su na kompetencijama koje učenicima trebaju omogućiti da uspješno odgovore na različite životne izazove u raznim životnim situacijama (obrazovnim, društvenim, kulturnim, interpersonalnim, praktičnim, itd). Da bi bili kompetentni odgovoriti uspješno na takve izazove, učenici trebaju steći i koristiti različite vidove znanja, vještina i stavova, tj. trebaju razviti kompetencije zasnovane na znanju. Standardi stoga trebaju opisati šta učenici znaju i mogu da urade na različitim nivoima razvoja kompetencija, tj. prema standardima se mjeri nivo određene kompetencije koji je postignut na kraju srednjeg obrazovanja.

Tri standarda (nivoa postignuća) definirana su za svaku kompetenciju – osnovni, srednji i napredni. Svaki standard (nivo) definira znanje, vještine i stavove koje učenici trebaju posjedovati, kao i s kojim se izazovima mogu nositi kako bi ispunili taj standard (nivo). Tri standarda (nivoa) su kumulativna i ugrađena jedan u drugi tako da učenici na naprednom nivou ispunjavaju zahtjeve sva tri nivoa.

Osnovni nivo standarda definira nivo postignuća u određenim kompetencijama (znanje, vještine i stavovi) koje učenik treba posjedovati kako bi aktivno i produktivno učestvovao u različitim oblastima života (društvenom, privrednom, obrazovnom, porodičnom, ličnom, itd).

Srednji nivo standarda definira nivo postignuća u određenim kompetencijama (znanje, vještine i stavovi) koje učenik treba da posjeduje kako bi mogao uspješno da nastavi sa fakultetskim obrazovanjem u različitim oblastima.

Ishodi definiraju očekivane rezultate učenja, oni su ono što se ostvaruje u toku nastavnog procesa. Ishodi se definiraju na osnovu općih i međupredmetnih kompetencija i standarda postignuća za svaku godinu učenja.

U procesu izrade standarda primijenjen je pristup u kome se smjenjuju ekspertska i empirijska validacija.

1.3 Odnos standarda i nastavnog programa/kurikulum

Standardi su mjerni instrumenti čijom upotrebom je moguće utvrditi šta je i u kolikoj mjeri razvijeno i postignuto. Zbog toga je važno da nastavnik već prilikom planiranja rada uvažava standarde u kojima su opisana kritična znanja i vještine koji nude pojedine naučne oblasti, a neophodni su učenicima ne samo u formativnom smislu, nego i da bolje razumiju svijet oko sebe, svoje ponašanje, svoju ulogu i položaj u njemu.

Ono čime nastavnik u svom radu treba prvenstveno da se rukovodi jesu općepredmetne i specifične predmetne kompetencije, koje u stvari predstavljaju odgovor na pitanje: Zašto učeniku treba taj predmet? Šta će on od onoga što je učio u okviru tog predmeta biti u stanju da uradi u svom životu, izvan obrazovne situacije, ili tokom svog daljeg obrazovanja, i to uspješno? Podsjećanja radi, kompetencije počinju da se izgrađuju tokom nastavnog procesa, ali je najbitnije da one dođu do izražaja kada učenik izađe iz nastavnog procesa. Iskazi standarda postignuća daju odgovor na pitanje: Do kog nivoa, osnovnog ili naprednog, učenik mora imati usvojena znanja, razvijene vještine i stavove da bi uspješno završio obrazovni proces u okviru formalnog obrazovanja? I na kraju, pošto svi učenici trebaju razviti opće i međupredmetne kompetencije, a svi nastavni predmeti trebaju tome doprinijeti, svaki nastavnik treba u svom predmetu prepoznati doprinos razvoju ovih kompetencija i u planiranju uvažiti tu činjenicu.

Mjerenju pomoću standarda podliježu i ishodi i kompetencije. Primjena standarda je jedan od načina da se o onome što je stvarno postignuto u obrazovnom procesu ne nagađa, već da se to izmjeri. Mjerenje zasnovano na standardima pruža obilje povratnih informacija o kvalitetu i razvojnim potrebama obrazovnog sistema, a ta zajednička slika se, na svojstven i specifičan način, gradi radom i rezultatima svake škole, svakog nastavnika i svakog učenika.

2. OPĆE I MEĐUPREDMETNE KOMPETENCIJE ZA KRAJ OSNOVNOG

OBRAZOVANJA

2.1 Odnos pojedinačnih predmeta i općih i međupredmetnih kompetencija

Orijentacija obrazovnog procesa ka općim i međupredmetnim kompetencijama ne znači uvođenje novih predmeta niti dodatnih časova tematski posvećenih određenoj kompetenciji, već uključivanje općih i međupredmetnih kompetencija u raznovrsne nastavne predmete. Ovo se postiže na nekoliko načina.

Prvo, predmetni ishodi se definiraju tako da se kroz njih uspostavi veza sa općim i međupredmetnim kompetencijama. Drugim riječima, predmetna znanja i umijeća koja počivaju na tim znanjima se, osim u striktno predmetnom, definiraju i u kontekstu općih i međupredmetnih kompetencija. Ostvarivanje ovako definiranih ishoda vodi i razvoju općih i međupredmetnih kompetencija. Tako postavljenim predmetnim ishodima, koji se utvrđuju za svaku godinu/razred u kome se predmet uči, ucrtava se i putanja razvoja općih i međupredmetnih kompetencija. Pri tome je važno i što se kroz ostvarivanje jednog predmetnog ishoda može doprinositi razvoju više općih i međupredmetnih kompetencija i što razvoj jedne od njih može da podrži više predmetnih ishoda.

Drugo, razvoju općih i međupredmetnih kompetencija doprinosi i razvoj predmetnih kompetencija, jer se predmetne kompetencije teško mogu potpuno odvojiti od općih. Kako god specifične, predmetne kompetencije ne mogu valjano da se obrazlože ako ničim ne doprinose da učenici uspješnije uče i žive.

Kako se razvijaju kompetencije?

Međupredmetne kompetencije su kombinacija integrisanih znanja, vještina i stavova koji su potrebni svakoj osobi za lično ispunjenje i razvoj, društveno uključivanje i zapošljavanje - PRIPREMA ZA ŽIVOT.

Opće međupredmetne kompetencije zasnivaju se na ključnim kompetencijama, razvijaju se kroz nastavu svih predmeta, primenljive su u različitim situacijama i kontekstima pri rješavanju različitih problema i zadataka, neophodne su u svim učenicima za lično ostvarenje i razvoj, kao i uključivanje u društvene tokove i zapošljavanje i čine osnovu za cjeloživotno učenje.

Orijentacija ka općim međupredmetnim kompetencija doprinosi dinamičnijem i angažovanijem kombinovanju znanja, vještina i stavova značajnih za različite realne kontekste koji zahtijevaju njihovu funkcionalnu primjenu. To se postiže suradnjom i koordinacijom aktivnosti više nastavnika, tj. predmeta, i inoviranjem načina rada na času.

U odnosu na predmetne kompetencije, opće i međupredmetne kompetencije predstavljaju korak više u razumijevanju gradiva i primjeni naučenog, a odgovornost za njihovo razvijanje nose svi nastavnici i školski predmeti.

Kako pratiti i ocjenjivati kompetencije?

U ovom dokumentu opće i međupredmetne kompetencije definirane su kao obavezne, a očekivani ishodi za svaku od kompetencija određeni su samo na osnovnom, bazičnom nivou. Različiti oblici formativnog ocjenjivanja najprikladniji su način za praćenje individualnog napretka učenika i za usmjeravanje njihovog daljeg razvoja.

U ovom pitanju sadržano je još jedno, i to važnije pitanje: Zašto je potrebno da se postignuća u ovim kompetencijama, kao i napredak u njihovom razvoju, ipak, ocjenjuju?

Ovo drugo pitanje je važnije iz jednostavnog razloga što je široko poznato da učenici uče ono za šta znaju da će biti ocjenjivani i to na način na koji znaju da će biti ocjenjivani.

Otuda proizlazi da sudbina općih kompetencija jednim dijelom zavisi od toga hoće li biti podvrgnute uobičajenom školskom ocjenjivanju ili ne. S druge strane, jasno je da je priroda općih kompetencija suviše kompleksna za relativno ograničen opseg tradicionalne školske ocjene. Razvoj kompetencija je smislenije pratiti, procjenjivati i provjeravati, nego ocjenjivati na uobičajen način.

Neka pravila i postupci u procesu praćenja i procjenjivanja razvoja općih kompetencija kod učenika su:

• Razvoj kompetencija nastavnici prate zajedno sa učenicima.
• Nastavnici surađuju i zajednički procjenjuju razvoj kompetencija kod svojih učenika.
• Proces praćenja je po karakteru prije formativan nego sumativan.
• U procjenama se uzimaju u obzir raznovrsni primjeri koji ilustruju razvijenost kompetencije.
• U procjenjivanju se uzimaju u obzir i samoprocjene učenika i vršnjačke procjene, a ne samo procjene nastavnika.
• Veliki značaj se pridaje kvalitativnim, umjesto pretežno kvantitativnim podacima i pokazateljima.
• Procjena sadrži opis jakih i slabijih strana razvijenosti kompetencije i prijedloge za dalje unapređivanje, a ne samo sud o nivou razvijenosti.

U našoj obrazovnoj praksi definisano je jedanaest međupredmetnih kompetencija.

1. Kompetencija za učenje

Učenje je proces stjecanja znanja i vještina, razvijanja svijesti i stavova neophodnih za lični i profesionalni razvoj i aktivno učešće u društvenom životu. Sposobnost za cjeloživotno učenje obuhvata sve kompetencije koje se stiču obrazovanjem. Kompetencija za učenje osnova je cjeloživotnog učenja.

Učenik treba da bude osposobljen i motivisan da shvati značaj učenja; izabere odgovarajuće metode; prati sopstveni napredak tokom učenja i usmjerava učenje u skladu sa namjerama i ciljem koji ima. Učenik stječe nova znanja i vještine, primjenjujući prethodno učenje i

vanškolsko iskustvo. Razvija svijest i o stvaralačkoj prirodi učenja. Istrajan je i prevazilazi teškoće u učenju.

• Ima pozitivan i odgovoran odnos prema učenju.
• Motivisan je i osposobljen da samostalno planira, organizira, sprovodi i vrijednuje učenje; razlikuje bitno od nebitnog, izražava i obrazlaže ideje.
• Koristi različite izvore informacija i ima kritički odnos prema njima.
• Primjenjuje odgovarajuće načine učenja u skladu sa ciljevima, sadržajem, interesovanjima, uslovima i vremenom.
• Sposoban je da samostalno i u suradnji sa drugima istražuje, otkriva i povezuje nova znanja; koristi mogućnosti vanškolskog učenja; njeguje i razvija lična interesovanja.
  2. Odgovorno učešće u demokratskom društvu

Učenik razumije i prihvata značaj principa pravde, slobode, solidarnosti, nacionalne, vjerske, rodne i etničke ravnopravnosti i odgovornosti – kao temelja demokratskog društva, aktivno učestvujući u životu škole (odjeljenjska zajednica, vršnjački tim, učenički parlament i sl.) i zajednica kojima pripada (npr. porodica, lokalna zajednica) u skladu sa svojim uzrastom. Poštuje i zalaže se za poštovanje dječjih i ljudskih i manjinskih prava, kao i ličnog i nacionalnog dostojanstva. Upoznaje sebe, razvija svoje društvene uloge i jača svoj identitet, lični integritet, samostalnost, samopouzdanje i pozitivan odnos prema drugima. Poštuje ravnopravnost različitih zajednica, njihovu tradiciju i kulturni identitet. Odgovoran je za izbore i odluke koje čini i ponaša se humano i s uvažavanjem prema drugima. Argumentovano zastupa stavove i mišljenja uvažavajući suprotna gledišta, kao i usvojene procedure donošenja odluka.

• Ima pozitivan stav prema poštovanju ljudskih prava i sloboda.
• Zna dječja i osnovna ljudska prava i odgovornosti, umije da prepozna njihovo kršenje i sposoban je da ih argumentovano brani.
• Ponaša se odgovorno, humano i tolerantno u društvu.
• Primjenjuje procedure demokratskog društva u odlučivanju i izboru; poštuje odluke većine i uvažava mišljenja manjine.
• Njeguje svoju nacionalnu kulturnu baštinu i aktivno učestvuje u interkulturalnom dijalogu.
• Promoviše pozitivne vrijednosti društva u različitim aktivnostima (npr. humanitarne, ekološke, kulturno-umjetničke akcije; borba protiv nasilja i diskriminacije po bilo kom osnovu (npr. vjerskom, nacionalnom, rodnom, uzrasnom, etničkom...); akcije protiv bolesti zavisnosti, zlostavljanja životinja itd.).

• Izražava svoje stavove, mišljenja, osjećanja, na pozitivan, konstruktivan i argumentovan način.
• Koristi na odgovarajući i kreativan način jezik i stil koji je specifičan za različite discipline; kroz komunikaciju njeguje kulturu izražavanja i čuva jezički identitet.
• Umije da sasluša izlaganje sagovornika do kraja i bez upadica.
  5. Odgovoran odnos prema okolini

Učenik stjiče znanja i razvija svijest o dejstvu ljudskih aktivnosti na životnu sredinu i prirodu; usvaja stavove o neophodnosti očuvanja neposredne i šire okoline i razvija sposobnosti aktivnog djelovanja radi očuvanja sredine u školi, neposrednoj okolini i porodici. Poznaje ljudske aktivnosti i način na koji one mogu da ugroze ili unaprede okolinu, živi svijet i prirodu u okruženju. Odgovoran je prema kvalitetu sopstvenog života, što obuhvata i odnos prema okolini i odnos prema zdravlju. Razumije sopstvenu odgovornost i odgovornost zajednice u izgradnji lične i zajedničke budućnosti, kao i budućnosti narednih generacija. U oblasti održivog razvoja – zna osnovne postavke održivosti, razumije principe održivog razvoja i praktikuje aktivnosti koje ga podržavaju.

• Uočava činioce i ponašanja koji narušavaju prirodu i kvalitet životne sredine u široj okolini i svakodnevnom životu; razvija svijest o položaju čovjeka u prirodi i njegovoj odgovornosti za stanje životne sredine i prirode.
• Sagledava koje aktivnosti (obrasci ponašanja), na ličnom nivou, nivou zajednice i globalnom nivou, mogu unaprijediti stanje i kvalitet životne sredine i prirode.
• Spoznaje vezu između kvaliteta životne sredine i kvaliteta svog života i razumije da se njegova dobrobit i dobrobit zajednice i društva ogleda i u kvalitetu i održivosti njegove okoline.
• Praktikuje aktivnosti koje podstiču održivost, na primjer štednja vode i energije, razvrstavanje otpada, reciklaža; povezuje značaj tih aktivnosti za svoj budući život, život zajednice, kao i život budućih generacija.
• Aktivno se uključuje u društvene akcije u školi i zajednici koje su usmjerene ka zaštiti, obnovi i unapređenju životne sredine i ka održivom razvoju.
• Procijenjuje i vrednuje uticaj svojih navika u potrošnji resursa i odlaganju otpada, i određuje kakav uticaj one imaju na životnu sredinu, kvalitet života i zdravlja i održivi razvoj.

6. Odgovoran odnos prema zdravlju

Učenik koristi znanja, vještine i usvaja stavove radi očuvanja i unapređivanja psihofizičkog zdravlja. Odgovoran odnos prema zdravlju uključuje razvijanje svijesti o važnosti sopstvenog zdravlja i bezbjednosti, znanja o osnovnim činiocima koji utiču na zdravlje i praktikovanje zdravih životnih stilova. Svojim ponašanjem, kao pojedinac i dio različitih grupa i zajednica, promoviše zdravlje, zaštitu zdravlja i zdrave stilove života. Uočava opasnosti po zdravlje i donosi odluke značajne za prevenciju bolesti i očuvanje zdravlja i uključuje se u društvene aktivnosti značajne za prevenciju bolesti i očuvanje zdravlja.

• Poznaje ulogu i značaj vode i sastojaka namirnica, primjenjuje pravila i principe zdrave ishrane (redovnost, važnost doručka, umjerenost, raznovrsnost, način prerade namirnica) i zna posljedice nepravilne ishrane.
• Poznaje osnovne karakteristike nekih bolesti organa, principe prenosa zaraznih bolesti i šta ih izaziva i primjenjuje mjere prevencije, lične higijene i higijene prostora.
• Poznaje moguće posljedice bolesti zavisnosti nastalih zloupotrebom psihoaktivnih supstanci uključujući i posljedice drugih oblika bolesti zavisnosti (npr. internet, klađenje, dijete) i svjestan je zdravstvenih, porodičnih i socijalnih posljedica sopstvenog izbora.
• Razumije uticaj prirodnih pojava i industrijskih proizvoda (farmaceutskih, tehničkih, hemijskih itd.) na zdravlje, čita deklaracije i uputstva na proizvodima, sluša savjete stručnjaka i prema njima postupa.
• Prepoznaje sigurnosne i zdravstvene rizike u životu i radu, primjenjuje mjere zaštite, predviđa i izbjegava opasne situacije, poznaje načine pružanja prve pomoći i svojim ponašanjem promoviše zdravlje i sigurnost.
• Bira stil života i navike imajući na umu dobre strane i rizike tog izbora. Razumije da je stil života stvar ličnog izbora i preuzima odgovornost za svoj izbor.
  7. Preduzimljivost i orijentacija ka preduzetništvu

Učenik prepoznaje mogućnosti u školi i zajednici da ideju pretvori u aktivnost, pokreće i spremno prihvata promjene, preuzima odgovornost, pokazuje inicijativu i jasnu orijentaciju ka ostvarenju ciljeva i postizanju uspjeha. Učenik kroz obrazovanje stječe svijest o sopstvenim potencijalima i interesovanjima i biva osnažen da samostalno donosi odluke o izborima budućeg obrazovanja, zanimanja i profesionalne orijentacije. Realizuje unaprijed osmišljene ideje i učestvuje u projektima koji se tiču škole i lokalne zajednice. Učenik stječe znanja o karakteristikama određenih poslova i radnih mjesta, razumije svijet rada i poslovanja iz perspektive društva i spreman je na volonterski rad i pokretanje humanitarnih akcija.

• Rješava problem prema planiranoj strategiji primjenjujući znanja i vještine stječene učenjem različitih predmeta i vanškolskim iskustvom.
• Samostalno ili konsultujući druge osobe (vršnjake, nastavnike, roditelje) preispituje način rješavanja problema, alternativne načine rješavanja, tačnost i preciznost rješenja.
• Formuliše objašnjenja i zaključke na osnovu rezultata do kojih je došao u radu, prezentuje ih i diskutuje sa drugim osobama i preispituje ih u svjetlu dobijenih komentara. Stječena nova saznanja i vještine povezuje u jedinstvenu cjelinu sa prethodnim.
• Provjerava primjenljivost rješenja u praksi i koristi stječena znanja i vještine u novim situacijama.
  10. Suradnja

Učenik razvija sposobnost da u suradnji sa drugima ili da se kao član grupe angažuje na zajedničkom rješavanju problema ili realizaciji zajedničkih projekata. Učestvuje u zajedničkim aktivnostima na konstruktivan, odgovoran i kreativan način afirmišući duh međusobnog poštovanja, ravnopravnosti, solidarnosti i suradnje. Aktivno, argumentovano i konstruktivno doprinosi radu grupe u svim fazama grupnog rada: formiranje grupe, formulisanje zajedničkih ciljeva, usaglašavanje u vezi sa pravilima zajedničkog rada, formulisanje optimalnog načina za ostvarivanje zajedničkih ciljeva na osnovu kritičkog razmatranja različitih prijedloga, podjela uloga i dužnosti, preuzimanje odgovornosti za određene aktivnosti, nadgledanje zajedničkog rada i usklađivanje postignutih dogovora sa novim iskustvima i saznanjima do kojih se dolazi tokom zajedničkog rada i saradnje.

U procesu dogovaranja umije da izrazi svoja osjećanja, uvjerenja, stavove i prijedloge. Podržava druge da izraze svoje poglede, prihvata da su razlike u pogledima prednost grupnog rada i poštuje druge koji imaju drugačije poglede.

U suradnji sa drugima zalaže se da se odluke donose zajednički na osnovu argumenata i prihvaćenih pravila zajedničkog rada.

• Aktivno i konstruktivno učestvuje u radu grupe ili para.
• Poštuje pravila zajedničkog rada i prepoznaje svoje mjesto i ulogu u grupi
• ili paru.
• Doprinosi rješavanju razlika u mišljenju i stavovima poštujući druge kao ravnopravne članove tima ili grupe.
• Odgovorno i savjesno izvršava zajedničke aktivnosti stavljajući interese grupe iznad sopstvenih.
• Kritički procjenjuje svoj rad i rad članova grupe, doprinosi unapređivanju rada grupe i umije da predstavi rezultate rada.

11. Digitalna kompetencija

Učenik je sposoban da koristi određena sredstva iz oblasti informaciono- komunikacionih tehnologija (uređaje, softverske proizvode i servise iz oblasti elektronskih komunikacija) na odgovoran i kritički način radi efikasnog ispunjavanja postavljenih ciljeva, zadataka i sopstvenih potreba u svakodnevnom životu i obrazovanju. Poznaje osnovne karakteristike informaciono- komunikacionih tehnologija (u daljem tekstu: IKT), odnosno njihov uticaj i značaj na život i rad pojedinca i zajednica. Umije da odabere odgovarajuće IKT sredstvo i da ga koristi na odgovoran i kreativan način u svakodnevnim aktivnostima (učenje i kreativan rad; suradnja; komunikacija; rješavanje problema; organizacija, obrada, razmjena i prezentacija informacija). Prilikom korišćenja IKT-a svjestan je rizika za sopstvenu i tuđu sigurnost i dobrobit, poštuje privatnost i odgovornim postupanjem štiti sebe i druge.

• Umije da pretražuje, kritički analizira i sistematizuje informacije u elektronskom obliku koristeći odgovarajuća sredstva IKT-a.
• Umije da predstavi, organizuje i oblikuje određene informacije koristeći na efikasan način mogućnosti IKT sredstva.
• Prilikom rješavanja problema umije da odabere sredstvo IKT-a i da ga koristi na odgovarajući način.
• Efikasno koristi IKT za komunikaciju i suradnju.
• Prepoznaje prijednosti, rizike i opasnosti po sebe i druge i odgovorno postupa pri korišćenju IKT-a.

doseže postupnim osnaživanjem interesa ka novim informacijama, što nastavnik uspješno može provesti manjim kreativnim zadacima u vidu sakupljanja, selekcije i prezentacije podataka i informacija. Digitalna kompetencija ostvaruje se kroz nastavne sadržaje svih predmeta. Digitalno doba u kome živimo preplelo se i sa profesionalnim i sa privatnim životom čovjeka. Naočito se korisnim čini rad na digitaliziranim zbirkama baštine, što uvezuje predmete od nacionalnog interesa: jezik i književnost, historija, muzička i likovna kultura. Osposobljavanje učenika da samostalno koriste digitalni arhiv lahko će proizvesti generaciju koja je konkurentna, kako u sistemu visokoškolskog obrazovanja, tako i na tržištu rada. Ovdje se posebno misli na osposobljavanje učenika za samostalnu upotrebu interneta kao baze za pretraživanje, informatičkih programa kako bi sakupljeno znanje bilo predstavljeno u vidu prezentacije, te upotrebu digitalne fotografije, filma, grafikona, teksta... Kompetentnost u rješavanju problema ostvarujemo postupnim iskoračenjem u teži zadatak. Problemski zadaci prisutni su u različitim oblastima ljudskoga znanja te učenika treba pripremiti na njihovo rješavanje. Krećemo se od lakšeg problemskog zadatka i postepeno dodajemo za jednu stepenicu teži problem. Ključ savremenog ljudskog djelovanja prepoznajemo u saradnji. Ova se kompetencija ostvaruje kontinuiranim formiranjem grupa unutar kojih se mora razviti saradnja kako bi došli do rezultata, a potom se ostvaruje i saradnja između grupa kako kompletirati zadati projekat. Za razliku od debatiranja u kojima se razvija komunikativnost, grupni rad na projektu osnažuje kompetenciju saradnje. Pojedinačni standardi kojima se ostvaruju ove kompetencije precizno su definirane u poglavlju Jezička kultura. Kompetenciju odgovornog učešća u demokratskom društvu postižemo uključivanjem učenika u društveni život škole i lokalne sredine. Na taj način učenik razvija toleranciju, dijalog i ravnopravnost, a postaje osjetljiv na govor mržnje i nepravdu. Posebno je važan rad na nacionalnom pitanju i svjesnosti u prepoznavanju vlastitih nacionalnih interesa u državi u kojoj živi, kao i raznolikih puteva kojima se pravo i sloboda trebaju tražiti. Nastavnik kreira zadatke kojima će učenika potaknuti da promišlja o suživotu manjinskih i većinske kulturne zajednice na prostoru Republike Srbije, kao i suživotu različitih političkih i društvenih opredijeljenosti među ljudima.

3.1 Opći standardi postignuća za kraj prvog ciklusa obrazovanja i odgoja za predmet Bosanski jezik

Opća predmetna kompetencija

Učenik aktivno upotrebljava temeljna znanja iz oblasti bosanskoga jezika i koristi se temeljnim načelima prilikom tunačenja književnih djela bošnjačke književnosti i drugih nacionalnih književnosti; upoznaje se i primjenjuje osnovne jezičke djelatnosti: slušanje, govorenje, čitanje i pisanje u okviru bosanskoga standardnog jezika; kreira pisane i govorene tekstove različitih sadržaja, strukturas i namjena te obogaćuje rječnik; interpretira književne tekstove iz nastavnog plana i programa, kao i tekstove koje sam izabere u skladu sa svojim uzrastom; voli i njeguje bosanski jezik i bošnjačku književnost; razaznaje razliku između dijalekta i književnog jezika te se uspješno izražava i na standardnom jeziku i na zavičajnom idiomu. Poznaje i koristi savremene medije.

Osnovni nivo

U govoru koristi bosanski standardni jezik. Sluša sugovornika, i poznaje osnovna pravila vođenja razgovora. Sastavlja kratak govoreni ili pisani tekst jednostavne strukture. Vlada osnovnom tehnikom čitanja i razumije pročitano. Odgovara na jednostavna pitanja u svezi s tekstom. Pronalazi informacije u tekstu.

Razlikuje bosanski standardni jezik od dijalekata. Prepoznaje neprimjeren govor kao negativnu pojavu. Primjenjuje normu bosanskoga standardnog jezika koja se odnosi na glasove i oblike riječi. Pravilno koristi riječi iz udžbenika i lektire u svakodnevnoj komunikaciji.

Zna navesti autore obrađivanih djela iz obveznoga školskog programa. Razlikuje usmenu (narodnu) od autorske književnosti. Uočava osnovne elemente strukture književnog teksta iz obavezne školske lektire. Iznosi svoj doživljaj o pročitanome. Poznaje i razlikuje osnovne medijske vrste.

Srednji nivo

Govori bosanski standardni jezik. Oblikuje svoje mišljenje i javno ga iznosi. Sastavlja govoreni ili pisani tekst jednostavne strukture. Vlada tehnikom čitanja i razumije pročitano. U razne svrhe čita i tumači jednostavnije književne i neknjiževne tekstove. Iznosi svoj stav o tekstu koji čita.

Razlikuje glasove, oblike i vrste riječi bosanskoga standardnog jezika i zna primijeniti određena gramatička pravila predviđena nastavnim programom u govoru i pisanju. Pravilno upotrebljava riječi bosanskog standardnog jezika u komunikaciji.

Tečno čita i kazuje stihove. Određuje tempo čitanja prema smislu teksta. Analizira tekst i zna dokazima potkrijepiti svoje mišljenje i stavove u svezi s tekstom. Odabire djela za