SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET FILOZOFIJE I RELIGIJSKIH ZNANOSTI
Diplomski studij religijskih znanosti
Antonela Pačar
BRAK I OBITELJ IZ BIBLIJSKE PERSPEKTIVE
Semestralni rad
Mentor: dr.sc Marija Džinić
Zagreb, 2021.
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Školska orijentacija
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Brak u kršćanstvu- seminarski rad, Seminarski radovi od Sociologija religije
Predmet Brak u zapadnoj civilizaciji. Govor o braku s kršćanskog stajališta
Tipologija: Seminarski radovi
2020/2021
1 / 19
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!
Srodni dokumenti
Delimični pregled teksta
Preuzmite Brak u kršćanstvu- seminarski rad i više Seminarski radovi u PDF od Sociologija religije samo na Docsity!
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET FILOZOFIJE I RELIGIJSKIH ZNANOSTI
Diplomski studij religijskih znanosti
Antonela Pačar
BRAK I OBITELJ IZ BIBLIJSKE PERSPEKTIVE
Semestralni rad
Mentor: dr.sc Marija Džinić
Zagreb, 2021.
SADRŽAJ
UVOD
Već na prvim stranicama Biblije vidimo stvaranje čovjeka i njegovo primarno poslanje: »I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična…. Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite i napunite zemlju…« (Post 1, 26-28) Zatim u Novom Zavjetu iz Isusovog razgovora s farizejom u Evanđelju po Mateju iščitavamo jasne odrednice braka: »Pristupe mu tad farizeji pa, da ga iskušaju kažu: ‘Je li dopušteno čovjeku otpustiti svoju ženu s kojeg god razloga?’ On odgovara: ‘Zar niste čitali?: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i njih dvoje bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje nego jedno tijelo. Što, dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja’« (Mt 19, 3-6). U ovom radu bavit ću se tematikom braka i obitelji iz biblijske perspektive. Važnost koju Biblija pridaje braku i obitelji vidi se iz činjenice da se sedam od deset Božjih zapovijedi bavi njihovim funkcijama. To su: druga zapovijed koja govori o nastojanju roditelja da osiguraju blagostanje svojoj djeci; četvrta zapovijed koja upućuje obitelj na svetkovanje subote; peta koja od djece zahtijeva da poštuju roditelje i deseta koja zabranjuje poželjeti išta što pripada drugom domaćinstvu. Tri od preostalih šest, iako neposredno ne spominju članove obitelji, daju jasne smjernice za uređivanje obiteljskih odnosa. Sedma zapovijed zabranjuje preljub, osma krađu, dok deveta zabranjuje pogrešno prikazivanje bližnjega. Smjernice koje Biblija daje o braku i obitelji uzimaju u obzir široku lepezu životno važnih čimbenika. Najvažnije među njima ću obrazložiti u daljnjem radu, a to su: 1. opći pogled na brak, 2. razlozi za sklapanje braka, 3. načela na kojima počiva njegova stabilnost, 4. uloga braka i obitelji, 5. odnosi u braku, 6. utjecaj koji brak ima na članove obitelji. Također, prikazati ću brak i obitelj kroz neke od crkvenih dokumenata.
1. OPĆI POGLED NA BRAK
Osnivanje braka
Brak je kao i subota, uspostavljen u Edenu na samom početku postanka i stvaranja. Stvorivši Adama, Bog stvara i Evu te ih spaja bračnom vezom: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo!”. (Post 2,24) Nadalje, nakon što su Adam i Eva postali jedno sklopivši brak, dobivaju sina te postaju obitelj: „Adam spoznade Evu, ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kaina, pa reče: "Dobih čovjeka s pomoću Gospoda." (Post 4,1) Hebrejska riječ yāda’ doslovno znači “poznati”, ‘’iskusiti”, “mariti za” te označava spolne odnose u smislu potpunog upoznavanja. Osim toga u naznačenim citatima, jasno vidimo kako Biblija i Bog propagiraju monogamiju.
Propisi u braku
Mojsijev zakon daje upute o braku, pa tako u osamnaestom i dvadesetom poglavlju Levitskog zakonika nabrajane su zabrane povezane s brakom: rodoskvrnuće, sodomiju i homoseksualnost: „Ako netko sagriješi sa ženom udanom, sa ženom bližnjega svojega, imaju se smrću kazniti preljubočinac i preljubočinica.“ (Lev, 20,10) Tekst u Levitskom zakoniku osamnaestog poglavlja može se protumačiti i kao zabrana mnogoženstva. Također, osim Starog zavjeta i Novi zavjet govori o braku. Isus preuzima tekst iz Postanka 2,24 kao temelj nauka da je brak neraskidiv (osim u slučaju preljuba) i govori: „A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub.“ (Mt 19,9) Sveti Pavao o braku je pisao u nekoliko poslanica. On je nekima preporučivao celibat istodobno priznajući da je drugima brak potreban, kod njega je rastava bila moguća jedino u slučaju kad je neobraćeni bračni drug odbio živjeti s obraćenim.
2. RAZLOZI ZA BRAK
Blagoslovi zajedništva
Nakon što je stvorio prvog čovjeka, Bog je rekao : “Nije dobro da čovjek bude sam!” (Post 2,18) Ljudi su društvena bića i kao takvi rođeni su s težnjom da se druže s drugim ljudskim bićima. Najprisniji oblik takvog zajedništva izražava se u obiteljskom životu. „Ljubav kao temelj najsvetije od svih odluka cijeni umne, tjelesne i duhovne osobine člana suprotnog spola, izražavajući ujedno i svjesnu odluku da cijeni i poštuje tu osobu tako trajno da ona poželi provesti život u braku s njom. Kvaliteta ljubavi koja brak uzdiže na razinu “kraljice prijateljstava” nalazi radosni izraz u Adamovom gledanju na Evu kao na kost “od mojih kostiju, mesa od mesa mojega” (Post 2,23).“ (Rock, 2003, 127)
Funkcija reprodukcije
Bog nije sam napunio Zemlju ljudima nego je tu zadaću povjerio bračnom paru: “Plodite se i množite.” (Post 1,28). Stoga roditelji izravno surađuju s Bogom u produženju vrste. No, ne radi se o običnom biološkom procesu rađanja, nego je tu uključena i radost promatranja udruženih osobina oba bračna druga u njihovom potomstvu, te obnovljeno strahopoštovanje i divljenje prema Bogu koji je svojom stvaralačkom mudrošću omogućio nastanak života. Sakrament ženidbe upućuje na odgojno poslanje roditelja. Takvo poslanje uzdignuto je na dostojanstvo i poziv prave službe Crkve u služenju izgradnji njenih članova. Plodnost je znak bračne ljubavi i uzajamnog predanja supružnika. Upućuje se prvenstveno mlade na čistoću i čuvanje svog dara spolnosti i plodnosti. U međusobnom darivanju supružnika treba živjeti bračnu čistoću jer je sjedinjenje neraskidiva veza muža i žene. Cilj jest rađanje novog života i ostvarenje Božjeg nauma. Uzajamna ljubav bračnog para bi uvijek trebala biti otvorena novom životu. Ova otvorenost je snažno izražena u spolnom sjedinjenju muža i žene.
No, Drugi vatikanski sabor u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium ed spes kaže: »I kad nema djece, često puta tako željkovane, brak ostaje kao zajednica i zajedništvo čitavog života i zadržava svoju vrijednost i nerazrješivost« (GS, br. 50).
Zadovoljenje spolnog nagona
Spolno zadovoljenje nalazi svoj legitimni izraz jedino u okviru braka. Božje poznavanje psihičke i fiziološke građe ljudskih bića potvrđuje ispravnost zabrane bluda i preljuba. Spolni odnos s osobom koja nije bračni drug suprotan je Božjoj volji i problematičan za obje povrijeđene strane i za društvo u cjelini. Spolni odnos izvan braka dovodi do mnoštva emocionalno neprihvatljivih posljedica (laganje, gnjev, nepoštovanje, ljubomora, osjećaj krivnje i gubitak samopoštovanja), do teških tjelesnih bolesti (sifilis, gonoreja i AIDS) i upravo zato je upozorio svoja stvorenja: “Ne čini preljuba!” (Izl 20,14) Stopiti se u jedno tijelo znači osjetiti da je nepotpunost vlastitog života postala puninom u sjedinjenju s drugom osobom, kršćanska ljubav u intimnim tajnama spolnog odnosa nalazi sve što joj je potrebno da riješi zagonetku svoje punine i zbog toga izvanbračni spolni odnosi ne samo da su grešni, nego su i nepotrebni. Adam i Eva su smješteni u Edenski vrt “goli” i zbog toga “ne osjećahu stida” što potvrđuje nevinost ljudske spolnosti i potvrđuje prikladnost izražavanja bračne intimnosti.
Uključenje djece u društvo
Djeca su Božji dar i za njih su roditelji posebno odgovorni pred Bogom. Roditelji su prvi i najvažniji učitelji svoje djece, na obitelji počiva prvotna odgovornost za uključivanje djece u društvo. U domu djeca trebaju naučiti dijeliti, poštovati imovinu, zapažati i zadovoljavati potrebe drugih. Te pouke u konačnici se preobražavaju u vrline kao što su poštovanje općeg dobra, samosvladavanje, pomaganje bližnjima – ukratko, u karakter koji je potreban za opstanak društva.
Zaštita obitelji
„Obitelj je skupina osoba sjedinjenih krvnim i bračnim vezama ili posvojenjem, koje imaju istu kulturu i obično žive u istom domaćinstvu. Dom je stvoren da donese sigurnost članovima kao utočište od opasnih prijetnji vanjskog društva. Budući da su od jedne krvi i
Načelo monogamije
Po Svetom Pismu, monogamija je bračni ideal. Biblija opisuje mnogoženstvo kao posljedicu tvrdoglavosti Njegovih stvorenja. Kroz cijelu Bibliju imamo razne primjere koji nas snažno podsjećaju na razorne posljedice toga odstupanja od Božje volje, pa tako imamo primjer Abrahamovog braka s Hagarom, Salomonova duhovna propast zbog mnogoženstva i posljedice Davidovog držanja harema.
Načelo trajnosti
Brak je doživotna zajednica i odnos koji se prekida jedino smrću jednoga bračnog druga. Suvremeno gledište prema kojem je brak zajednica ugovornog odnosa, u koji se lako ulazi i izlazi protivi se Božjoj volji i dobrobiti društva. Upravo to potkopava temelje braka: “Što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja!” (Mt 19,6)
Načelo privatnosti
„Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ (Post 2, 24) Riječi ostaviti i prionuti posebno naglašavaju važnu bračnu odrednicu, a to je privatnost. Ovo pravilo zahtijeva da se ne iznose olako pojedinosti bračnog života onima koji se nalaze izvan tog posvećenog kruga, isto tako zahtijeva ne uplitanje u bračni život prijatelja i rodbine bračnih drugova. Ukoliko je bračnim drugovima potreban savjet, trebaju ga potražiti kod stručnih osoba kao što su svećenici, liječnici i psiholozi.
Načelo ekskluzivnosti
“Brak je ekskluzivni heteroseksualni zavjet između jednog muškarca i jedne žene, potvrđen i zapečaćen Božjim odobrenjem kojemu prethodi javno odvajanje od roditelja, potvrđen spolnim sjedinjenjem, izražen trajnom uzajamnom potporom i obično okrunjen darom djece. Ekskluzivnost naglašena u ovoj definiciji potkrijepljena je biblijskim opisom braka kao zavjeta
ili saveza, čak i simbola Božjeg odnosa vjernosti prema svojem ponekad nevjernom narodu” (Rock, 2003, 130).
4. ULOGE U BRAKU I OBITELJI
Muž/otac
Muž i otac ima nekoliko značajnih uloga- on djeluje kao svećenik, hranitelj, zaštitnik, roditelj, ljubavnik i prijatelj. Kao svećenik, “Jer znam da će zapovjediti sinovima svojim i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih!” (Post 18,19), muškarac je dužan da vodi članove svoje obitelji u duhovnom rastu i posvećenju, da ih uči božanskim zapovijedima i da vodi opću brigu o duhovnoj dobrobiti obitelji. Kao hranitelj, osnovna odgovornost muškarca je podmirivanje fizičkih potreba obitelji i donošenje „kruha svagdanjeg“ na stol. “Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika!” (2 Tim 5,8) Kao zaštitnik, kršćanski suprug ne samo što prihvaća ovu ulogu, već se ponosi što može biti zaštitnik svoje supruge i njihove djece. Sveti Pavao govori: “Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju!” (Ef 5,25) i time opisuje vrhunac vjernosti u ispunjavanju ove obveze- život svoj podmetnuti za zaštitu i spas žene i potomstva. Kao roditelj, sinovima je posebno potrebna očeva ljubav i njegovo društvo, kad majke same odgajaju sinove, u njima se mogu razviti agresivne sklonosti koje vode u delikvenciju, isto tako kćeri kojima očevi nisu iskazivali dovoljno pažnje, poslije u životu mnogo češće pate od neprikladnih oblika ponašanja, kao što su neprijateljstvo prema muškarcima, pretjerana čežnja za ljubavlju muškaraca itd. Kao ljubavnik i prijatelj, Biblija pridaje vrlo veliku važnost toj ulozi. Iz brojnih biblijskih priča možemo zaključiti kako je ključna uloga muškarca u pružanju ljubavi i pažnje svojoj
5. ODNOSI U BRAKU
Odnosi među bračnim drugovima
Odnos između muža i žene, najznačajniji je odnos nastao sklapanjem braka, opis te zajednice da su jedno tijelo, ukazuje na jedinstvo namjera i misli, na međusobnu pokornost i jednakost. Međusobna pokornost, iskazana u Svetom pismu naredbom: “Pokoravajte se jedan drugom iz poštovanja pred Kristom.” (Ef 5,21) Analogija tog odnosa je prikazana u samome Trojstvu: Kristova pokornost Ocu nije izjava o Njegovom nižem položaju, već primjena nadopunjavajućih funkcija u zajedničkom pothvatu. „Ovo razumijevanje isključuje mogućnost da je već prilikom stvaranja Bog namjeravao da jedan spol bude nadređen drugome. Razlike u ulogama i područjima vlasti, protumačene u skladu s modelom Trojstva, ne podupiru ni dominaciju muškaraca prema tradicionalnom shvaćanju, niti neodređenost uloga koju u posljednje vrijeme neki zastupaju. Gledan iz ove perspektive, odnos u Trojstvu postaje primjer jednakosti nastojanja i vlasti koju je Bog namijenio paru stvorenom na Njegovu sliku.“ (Rock, 2003, 133) Jednakost položaja muškarca i žene u većini slučajeva i u većini povijesnih razdoblja nije bio jednak. Tokom povijesti ženi je uvijek bio dodjeljivan niži položaj u odnosu na muškarca. No, dolaskom Isusa Krista i svetog Pavla, to se značajno mijenja. Isus Krist je pokazao put jednakosti spolova dajući ženama novu i uzvišenu prednost. „To je postigao: (a) primanjem žena kao svojih sljedbenica (Iv 4,1-42), (b) unošenjem mnogih ženskih likova u svoje poučavanje (Lk 15,8; 17,35), (c) postavljanjem granica zloporabi običaja rastave braka (Mt 5,31.32), (d) svojim posebnim prijateljstvom s Marijom i Martom iz Betanije (Lk 10,38-42; Iv 11,1), (e) uzimanjem bračne zajednice kao simbola vjernikova duhovnog jedinstva sa Spasiteljem (Mk 2,19.20) i (f) pokazivanjem brige za svoju majku dok je umirao na križu (Iv 19,26.27).“ (Rock, 2003, 134)
Bog je muškarcu koji je bio nepotpun kao samac dodao ženu, posljednji i krunski čin Božjeg stvaranja. Drugim riječima, glavi ili početku bila je dodana ispunjenost i dovršenost, što znači da su oba spola apsolutno nužna za vrstu, oba u ravnopravnom položaju, oba u stanju da potpuno zadovoljenje nađu samo jedno u drugome.
Odnos između roditelja i djece
Sveto pismo sadrži i smjernice o odnosu djece prema roditeljima. Djeca se prema roditeljima trebaju odnositi s poštovanjem, sa zahvalnošću i brižnošću, trebaju se brinuti o njima i biti im poslušna. Primjeri djetinje odanosti i poslušnosti roditeljima koje nalazimo u životu Samuela, Izaka, Estere i samoga Krista pokazuju kako djeca trebaju ispuniti ove obveze. Jednu od najsažetijih uputa o odnosu roditelja prema djeci nalazimo u izjavi psalmista da su djeca “Jahvin dar” (Ps 127,3). „Roditelji se smatraju Božjim upraviteljima koji su dužni pokazati strpljenje, ljubaznost i autoritet. Svaki od ovih elemenata važan je pri ispunjavanju roditeljske dužnosti. Roditelji moraju poznavati i koristiti svoja zakonska i moralna prava. Među njima je sveopće prihvaćeno pravo roditelja da se brinu o svojoj djeci, da biraju vjerski odgoj svoje djece, da primijene stegovne mjere na svojoj djeci i pravo da im njihova maloljetna djeca pomažu. Međutim, ne smije se zaboraviti da i djeca imaju svoja prava. Imaju pravo na društvo svojih roditelja, pravo na njihovu fizičku potporu, pravo na njihov dobar primjer, pravo na njihovu nesebičnu ljubav i pravo da ne budu izazivana (Ef 6,4), odnosno ogorčivana i razdraživana zlostavljanjem ili grubim riječima.“ (Rock, 2003, 135)
Odnosi među djecom
Biblijske upute i primjeri mnogo govore o međusobnim odnosima djece u obitelji. Mnogi primjeri pokazuju što ne treba činiti. Kajin i Abel su naši prvi učitelji, drugi negativni primjeri iz kojih možemo učiti jesu primjeri Jakova i Ezava (Post 27; 28; 32), Josipa i ostalih Jakovljevih sinova (Post 28), posvađane Davidove djece (2 Sam 13), pohlepnih i neposlušnih Elijevih sinova (1 Sam 2,12-17.22-25) i izgubljenog sina i njegovog starijeg brata (Lk 15,25-32). U cijelom Svetome pismu nazivi “brat” i “sestra” označavaju tople i prisne međusobne odnose. Braća si
Pismu, u vrijeme slavljenja prve Pashe gdje je Otkupiteljska krv stavljana na dovratnike svakog doma u kojem je bilo pripremljeno pashalno janje. (Izl 12,1-13)
7. BRAK I OBITELJ U CRKVENIM DOKUMENTIMA
Drugi Vatikanski koncil promiče dostojanstvo obitelji i ženidbe te u svojoj Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes ženidbu definira kao intimnu zajednica bračnog života i bračne ljubavi, stavljajući ljubav u središte obitelji. U enciklici Humanae vitae, blaženi Pavao IV. navodi: „bračna ljubav traži od bračnih drugova svijest o njihovu poslanju odgovornog roditeljstva koje se danas s punim pravom toliko naglašava i koje također treba ispravno shvatiti. Ostvarivanje odgovornog roditeljstva uključuje i to da bračni drugovi u potpunosti priznaju vlastite dužnosti prema Bogu, prema samima sebi, prema obitelji i ljudskom društvu, u ispravnom redosljedu vrednota.“ Sveti Ivan Pavao II. posebno je naglašavao vrijednost obitelji te je u Apostolskoj pobudnici Familiaris consortio definirao obitelj kao put Crkve i predložio smjernice za pastoral obitelji. Opisao je način na koji bračni drugovi međusobnom ljubavi primaju dar Kristova Duha i žive svoj poziv na svetost. Govori da je čovjek stvoren na sliku Božju i pozvan je iz ljubavi na postojanje i na ljubav. Ljubav je čovjeku urođena i njegov je temeljni poziv, a bračna ljubav istinski se i ljudski ostvaruje ako se muž i žena daruju jedno drugome sve do smrti, teži za potpunim sebe darivanjem drugoj osobi, potpunim prihvaćanjem druge osobe, a upravljena je na uspostavljanje dubokog zajedništva života i ljubavi. Božja namjera o ženidbi potpuno se otkriva u Isusovoj žrtvi na križu, kojom se prinosi za svoju zaručnicu Crkvu. Krštenjem su muškarac i žena pritjelovljeni Novom savezu, sklopljenom između Krista i Crkve i krštenjem njihova ženidba postaje sakramentalno očitovanje Krista i njegove Crkve (Ivan Pavao II., 1997). Čovjek kao otjelovljeni duh, tj, duša koja se pokazuje u tijelu i tijelo prožeto besmrtnom dušom, pozvan je da ljubi u toj svojoj ujedinjenoj cjelovitosti. Ljubav obuhvaća također ljudsko tijelo i čini ga dionikom duhovne ljubavi« (Ivan Pavao II. Familiaris consortio. br. 11).
Benedikt XVI. u enciklici Deus caritas est ističe istinu o ljubavi između muškarca i žene, na koju puno svijetlo baca samo ljubav Krista Raspetoga. »Brak utemeljen na isključivoj i konačnoj ljubavi postaje slika odnosa Boga i njegova naroda i obratno: način na koji Bog ljubi postaje mjera ljudske ljubavi.«
ZAKLJUČAK
Brak i obitelj temelj su svakog društva, temeljna jedinica koja gradi cijeli društveni sustav. Dvoje ljudi sa svime onim što jesu grade svoju zajednicu i obitelj u svrhu uzajamne ljubavi, poštovanja i rađanja zajedničkog potomstva. Dokaz posebnog božanskog zanimanja za brak i obitelj nalazimo u činjenici da je Krist koji je stvorio ljudski rod, iskoristio svadbu kao sredinu u kojoj će učiniti svoje prvo čudo (Iv 2,1-11). Sveto pismo jasno pokazuje Božju brigu za dobrobit braka, obitelji i doma, a to iskazuje svojim propisima i brojnim primjerima. Danas, više no ikada, vjernici i sav ostali svijet od Crkve trebaju djelatno proročko svjedočanstvo o istinskim ženidbenim vrijednostima, koja nadilaze svaku kulturološku, lokalnu ili svjetovnu granicu. Današnje brakove najviše vežemo uz pojam krize, danas više nego ikada dolazi do rastava, raspada bračnih zajednica i kaljanja samog sakramenta ženidbe. Zdravlje društva direktno je povezano sa odabirom partnera- ako smo u dobroj vezi, tada stupamo u dobar brak, ako je brak dobar, dobro je i roditeljstvo, ako je roditeljstvo dobro tada su i naše obitelji bolje. Obitelji su stupovi društva i temelj zdravog društva. Shodno tome smatram važnim naglasiti ulogu Crkve u promicanju vrijednosti crkvenog braka, naglašavanje svetosti te obaveza ženidbenih drugova pri pristupanju u brak. Isto tako smatram da kao kršćani ne smijemo prestati zagovarati brak samo zato da bismo izbjegli suprotstavljanje suvremenom senzibilitetu, da bismo bili moderni- time bismo lišili svijet vrednota koje možemo i moramo pružiti. Ono što se od nas traži jest odgovoran i velikodušan trud da se predstave razlozi i motivacije za opredjeljenje za brak i obitelj i na taj način pomogne muškarcima i ženama da budu spremniji odgovoriti na milost i dar koji im Bog nudi.
LITERATURA
AL: Amoris laetitia. U: Franjo, Amoris laetitia: Radost ljubavi: Posinodalna apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama, kršćanskim supruzima i svim vjernicima laicima o ljubavi u obitelji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2016. Blažević, Velimir. 2004. Ženidbeno pravo Katoličke crkve , Zagreb: Kršćanska sadašnjost. FC: Familiaris consortio. U: Ivan Pavao II. Familiaris consortio: Obiteljska zajednica: Apostolska pobudnica o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenom svijetu. Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1981. GS: Gaudium et spes. U: II: vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes. Jeruzalemska Biblija (2014). Zagreb, Kršćanska sadašnjost MD: Mulieris dignitatem. U: Ivan Pavao II. Mulieris dignitatem: Apostolsko pismo o dostojanstvu i pozivu žene prigodom marijanske godine. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1989. Rock, C.B. (2003). 'Brak i obitelj', Biblijski pogledi, 11(1-2), str. 123-152. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/99977 (Datum pristupa: 20.11.2020.) Sherif Girgis, Ryan T. Anderson, Robert P. George (2015). Što je brak? Žena i muškarac: Obrana. Zagreb: U ime obitelji.