Docsity
Docsity

Pripremite ispite
Pripremite ispite

Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u


Nabavite poene za preuzimanje
Nabavite poene za preuzimanje

Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan


Školska orijentacija
Školska orijentacija


Kriminalisticka taktika, Beleške od Razvojna psihologija

Kriminalisticka taktika

Tipologija: Beleške

2014/2015

Učitan datuma 19.08.2015.

JJovanovic81
JJovanovic81 🇸🇷

3.7

(3)

1 dokument

1 / 4

Toggle sidebar

Ova stranica nije vidljiva u pregledu

Ne propustite važne delove!

bg1
Pojam i podela kriminalistike
Kriminalistika je nauka koja se bavi izučavanjem odgovarajućih metoda i sredstava u cilju
sprečavanja i otkrivanja krivičnih dela i učinilaca i obezbeđenja ličnih i materijalnih dokaza.
Samim tim kriminalistika obuhvata preventivnu i represivnu komponentu suprostavljanja
kriminalitetu. Kriminalistika se deli na sledeće kriminalističke discipline :
kriminalistička taktika (izučava i primenjuje kriminalistička pravila i metode koji su opšteg
karaktera i zajednički za sprečavanje i otkrivanje svih ili većine krivičnih dela)
kriminalistička tehnika (izučava i usavršava savremene tehničke metode i postupke u cilju
njhove primene na pronalaženju tragova i predmeta k.d., bitnih za rasvetljavanje kriminalnog
događaja)
kriminalistička metodika (izučava, istražuje, i primenjuje najcelishodnije metode i sredstva
karakteristična za otkrivanje pojedinih krivičnih dela)
kriminalistička operativa (izučava i primenjuje specifične metode i sredstva koja se
odobravaju po posebnom postupku, a sprovodi ih isključivo organ unutrašnjih poslova
specijalne istražne tehnike, operativne veze i sl.)
Kriminalistika je samostalna nauka koja ima jasno određen predmet izučavanja, precizno
definisane zadatke i osoben spektar metoda kojima se služi.
Pripada grupi krivičnih nauka, s obzirom na to da objekat njenog naučnog i praktičnog
istraživanja čini kriminalitet.
Kriminalistika nije pravna nauka jer ne istražuje pravnu stranu krivičnog događaja, već je
činjenična nauka jer se bavi realnom stranom krivičnog postupka.
Predmet kriminalistike
Proučavanje (istraživanje) operativne, istražne i sudske prakse.
Izučavanje primene u praksi postojećih kriminalističko-strategijskih, preventivnih, taktičkih
mera i tehničkih sredstava.
U predmet kriminalistike spada i utvrđivanje zakonomernosti-međusobne veze i međusobno
dejstvo materijalnih objekata kao i fizičko delovanje ljudi (sfera kriminalističke tehnike).
Uzajamne reakcije između ljudi ulaze u predmet izučavanja kriminalistik e.
Zadaci kriminalistike
Gnoseološki-spoznaje zakonitosti koje ulaze u predmet njenog izučavanja.
Konstruktivni-pronalazi nove metode strategijskog i taktičkog postupanja i usavršava tehnička
sredstva kako bih se unapredila operativna, sudska praksa i prevencija kriminaliteta
pf3
pf4

Delimični pregled teksta

Preuzmite Kriminalisticka taktika i više Beleške u PDF od Razvojna psihologija samo na Docsity!

Pojam i podela kriminalistike Kriminalistika je nauka koja se bavi izučavanjem odgovarajućih metoda i sredstava u cilju sprečavanja i otkrivanja krivičnih dela i učinilaca i obezbeđenja ličnih i materijalnih dokaza. Samim tim kriminalistika obuhvata preventivnu i represivnu komponentu suprostavljanja kriminalitetu. Kriminalistika se deli na sledeće kriminalističke discipline :

  • kriminalistička taktika (izučava i primenjuje kriminalistička pravila i metode koji su opšteg karaktera i zajednički za sprečavanje i otkrivanje svih ili većine krivičnih dela)
  • kriminalistička tehnika (izučava i usavršava savremene tehničke metode i postupke u cilju njhove primene na pronalaženju tragova i predmeta k.d., bitnih za rasvetljavanje kriminalnog događaja)
  • kriminalistička metodika (izučava, istražuje, i primenjuje najcelishodnije metode i sredstva karakteristična za otkrivanje pojedinih krivičnih dela)
  • kriminalistička operativa (izučava i primenjuje specifične metode i sredstva koja se odobravaju po posebnom postupku, a sprovodi ih isključivo organ unutrašnjih poslova – specijalne istražne tehnike, operativne veze i sl.) Kriminalistika je samostalna nauka koja ima jasno određen predmet izučavanja, precizno definisane zadatke i osoben spektar metoda kojima se služi. Pripada grupi krivičnih nauka, s obzirom na to da objekat njenog naučnog i praktičnog istraživanja čini kriminalitet. Kriminalistika nije pravna nauka jer ne istražuje pravnu stranu krivičnog događaja, već je činjenična nauka jer se bavi realnom stranom krivičnog postupka. Predmet kriminalistike Proučavanje (istraživanje) operativne, istražne i sudske prakse. Izučavanje primene u praksi postojećih kriminalističko-strategijskih, preventivnih, taktičkih mera i tehničkih sredstava. U predmet kriminalistike spada i utvrđivanje zakonomernosti-međusobne veze i međusobno dejstvo materijalnih objekata kao i fizičko delovanje ljudi (sfera kriminalističke tehnike). Uzajamne reakcije između ljudi ulaze u predmet izučavanja kriminalistike. Zadaci kriminalistike Gnoseološki-spoznaje zakonitosti koje ulaze u predmet njenog izučavanja. Konstruktivni-pronalazi nove metode strategijskog i taktičkog postupanja i usavršava tehnička sredstva kako bih se unapredila operativna, sudska praksa i prevencija kriminaliteta

Komunikativni-naučne rezultate pretočene u modele najoptimalnije praktične delatnosti prenosi praktičarima, studentima i građanima Osnovna kriminalistička načela Osnovna načela kriminalistike pružaju garanciju za zakonit i objektivan rad, uz puno poštovanje ustavnih prava i sloboda svakog građanina. Osnovna načela kriminalistike su:

  • načelo zakonitosti
    • načelo temeljitosti i upornosti
  • načelo objektivnosti – načelo jedinstvenog rukovođenja
  • načelo brzine i operativnosti
    • načelo koordinacije i saradnje
  • načelo metodičnosti i planiranja
  • načelo čuvanja službene tajne
    • načelo kritičnosti i samokritičnosti
    • načelo međunarodne saradnje
  • načelo humanosti Načelo zakonitosti – podrazumeva sprovođenje svih kriminalističkih radnji u skladu sa zakonskim propisima. Osnovno načelo u radu sudova,tužilaštava i policije. jere ograničenja slobode i prava osumničenog i mere prinude prema njemu ne mogu biti veće nego što je to određeno ustavnim i zakonskim propisima. Načelo objektivnosti–je od značaja za utvrđivanje istine, jer se do istine može doći samo ako se sve činjenice objektivno sagledaju, bez potcenjivanja, pristrasnosti, ličnih stavova i interesa. Na isti način je neophodno prikupljati i dokaze koji dokazuju krivicu i dokaze koji dokazuju nevinost. Načelo brzine i operativnosti – posebno značajno za operativnu delatnost policije, jer od blagovremenosti preduzimanja pojedinih kriminalističkih radnji zavisi da li će se prikupiti relevantna informacija od značaja za otkrivanje i dokazivanje krivičnog dela. Načelo operativnosti podrazumeva da pripadnik policije mora dobro poznavati pojavne oblike kriminaliteta na svom području, osuđivana lica, lica koja se nalaze na uslovnom otpustu, njihova kretanja i delatnost, zanimanja za koja su se osposobila itd. Načelo metodičnosti i planiranja–podrazumeva da celokupna delatnost na otkrivanju i dokazivanju krivičnog dela mora da se planira. Improvizacija ne sme biti. Nalaže da se celokupna delatnost istrage od početka do kraja sistematski i kontinuirano planira.Lica koja primjenjuju

ČIME (je izvršeno)? S KIM (je izvršeno)? ZAŠTO (je izvršeno)? KOGA ILI ŠTA? Indicije , osnovi sumnje, osnovi podozrenja, činjenice su koje ukazuju na postojanje krivičnog dela, na bližu ili dalju vezu između tog dela i nekog lica, na osnovu kojih se može sa manjom ili većom verovatnoćom zaključiti da li je krivično djelo izvršeno ili nije, kakva je veza između određenog (određenih) lica i krivičnog dela, kao i na druge okolnosti značajne za razjašnjavanje krivične stvari. Kriminalistička delatnost nezamisliva je baz rada sa indiciijama. Podela indicija Prema okolnostima na koje usmjeravaju kriminalističku djelatnost. Prema svojoj prirodi. Po vremenu nastanka. Po vrijednosti koju imaju u kriminalističkoj djelatnosti. Dokazi predstavljaju podatke činjenične prirode koji proizlaze iz krivičnoprocesnih radnji koje su preduzeli subjekti krivičnog postupka, a pre svega sud, koji jedini izvodi dokaze u krivičnom postupku, na osnovu kojih se utvrđuje činjenično stanje. Dokazi se mogu podeliti na posredne i neposredne. Posredni dokazi su oni koji samo posredno, indirektno ukazuju na postojanje određene krivičnopravno relevantne činjenice (takav bi na primer bio iskaz svedoka da je čuo pucnje i video određeno lice kako se posle izvesnog vremena brzo udaljava sa nekog mesta. Neposredni dokazi omogućavaju da se na osnovu njih direktno utvrdi postojanje određene činjenice (tako bi bilo kada bi u prethodnoj situaciji svedok video kako neko lice puca). Posredni dokazi nazivaju se još i indicije. Neposredni dokazi se u teoriji smatraju kredibilnijim, međutim pošto važi načelo slobodnog sudijskog uverenja na sudu je da odluči da li je i šta dokazano određnim dokazom. Posebno se to odnosi na slučajeve kada postoji takozvani niz indicija, kada više posrednih dokaza ukazuju na neku činjenicu. Ipak, sud je dužan da u presudi obrazloži svoj stav u pogledu iznetih dokaza