


Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Kriminalisticka taktika
Tipologija: Beleške
1 / 4
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!



Pojam i podela kriminalistike Kriminalistika je nauka koja se bavi izučavanjem odgovarajućih metoda i sredstava u cilju sprečavanja i otkrivanja krivičnih dela i učinilaca i obezbeđenja ličnih i materijalnih dokaza. Samim tim kriminalistika obuhvata preventivnu i represivnu komponentu suprostavljanja kriminalitetu. Kriminalistika se deli na sledeće kriminalističke discipline :
Komunikativni-naučne rezultate pretočene u modele najoptimalnije praktične delatnosti prenosi praktičarima, studentima i građanima Osnovna kriminalistička načela Osnovna načela kriminalistike pružaju garanciju za zakonit i objektivan rad, uz puno poštovanje ustavnih prava i sloboda svakog građanina. Osnovna načela kriminalistike su:
ČIME (je izvršeno)? S KIM (je izvršeno)? ZAŠTO (je izvršeno)? KOGA ILI ŠTA? Indicije , osnovi sumnje, osnovi podozrenja, činjenice su koje ukazuju na postojanje krivičnog dela, na bližu ili dalju vezu između tog dela i nekog lica, na osnovu kojih se može sa manjom ili većom verovatnoćom zaključiti da li je krivično djelo izvršeno ili nije, kakva je veza između određenog (određenih) lica i krivičnog dela, kao i na druge okolnosti značajne za razjašnjavanje krivične stvari. Kriminalistička delatnost nezamisliva je baz rada sa indiciijama. Podela indicija Prema okolnostima na koje usmjeravaju kriminalističku djelatnost. Prema svojoj prirodi. Po vremenu nastanka. Po vrijednosti koju imaju u kriminalističkoj djelatnosti. Dokazi predstavljaju podatke činjenične prirode koji proizlaze iz krivičnoprocesnih radnji koje su preduzeli subjekti krivičnog postupka, a pre svega sud, koji jedini izvodi dokaze u krivičnom postupku, na osnovu kojih se utvrđuje činjenično stanje. Dokazi se mogu podeliti na posredne i neposredne. Posredni dokazi su oni koji samo posredno, indirektno ukazuju na postojanje određene krivičnopravno relevantne činjenice (takav bi na primer bio iskaz svedoka da je čuo pucnje i video određeno lice kako se posle izvesnog vremena brzo udaljava sa nekog mesta. Neposredni dokazi omogućavaju da se na osnovu njih direktno utvrdi postojanje određene činjenice (tako bi bilo kada bi u prethodnoj situaciji svedok video kako neko lice puca). Posredni dokazi nazivaju se još i indicije. Neposredni dokazi se u teoriji smatraju kredibilnijim, međutim pošto važi načelo slobodnog sudijskog uverenja na sudu je da odluči da li je i šta dokazano određnim dokazom. Posebno se to odnosi na slučajeve kada postoji takozvani niz indicija, kada više posrednih dokaza ukazuju na neku činjenicu. Ipak, sud je dužan da u presudi obrazloži svoj stav u pogledu iznetih dokaza