Docsity
Docsity

Pripremite ispite
Pripremite ispite

Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u


Nabavite poene za preuzimanje
Nabavite poene za preuzimanje

Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan


Školska orijentacija
Školska orijentacija


Osnovi bibliografije, Beleške od Srpska književnost

Skripta za ispit

Tipologija: Beleške

2014/2015

Učitan datuma 01.09.2015.

zaharije_perunovic
zaharije_perunovic 🇸🇷

4

(1)

1 dokument

1 / 14

Toggle sidebar

Ova stranica nije vidljiva u pregledu

Ne propustite važne delove!

bg1
OSNOVI
BIBLIOGRAFIJE
1. DEFINICIJA BIBLIOGRAFIJE
To je nauka sa vlastitim naučnim metodama, bibliogarfskim i
klasifikacionim, koje koristi za sistematizaciju ljudskog znanja i njegovih
raznorodnih produkata. Metodološki, podrazumeva istraživanja na polju
spoznavanja, popisivanja, opisivanja i razvrstavanja građe u skladu sa zadatim
programom, principima i ciljevima rada. Rezultat bibliografskih istraživanja je
popis publikacija urađen po nekom zajedničkom obeležju, ustanovljene namene,
tipa i strukture, a treba da bude tačan, potpun i dosledan.
2. UNIVERZALNA BIBLIOGRAFSKA KONTROLA (UBK-UBC)
1
pf3
pf4
pf5
pf8
pf9
pfa
pfd
pfe

Delimični pregled teksta

Preuzmite Osnovi bibliografije i više Beleške u PDF od Srpska književnost samo na Docsity!

OSNOVI

BIBLIOGRAFIJE

1. DEFINICIJA BIBLIOGRAFIJE

To je nauka sa vlastitim naučnim metodama, bibliogarfskim i klasifikacionim, koje koristi za sistematizaciju ljudskog znanja i njegovih raznorodnih produkata. Metodološki, podrazumeva istraživanja na polju spoznavanja, popisivanja, opisivanja i razvrstavanja građe u skladu sa zadatim programom, principima i ciljevima rada. Rezultat bibliografskih istraživanja je popis publikacija urađen po nekom zajedničkom obeležju, ustanovljene namene, tipa i strukture, a treba da bude tačan, potpun i dosledan.

2. UNIVERZALNA BIBLIOGRAFSKA KONTROLA (UBK-UBC)

3. PREDMET I CILJ BIBLIOGRAFSKIH ISTRAŽIVANJA

Predmet ili objekat bibliografskog istraživanja i popisa može biti bilo koji vid ljudskog stvaralaštva, iskazan u pisanoj formi, u obliku rukopisnog ili štampanog teksta. Sve češće se rade i popisi produkata koji nemaju tekstualnu formu (note, ploče...). NACIONALNA BIBLIOGRAFIJA obuhvata popis svega što je u pisanoj formi stvorio jedan narod. INTERNACIONALNA BIBLIOGRAFIJA obuhvata građu raznih naroda, na raznim jezicima, a obuhvata samo jednu oblast (medicina, poljoprivreda...). Cilj bibliografskog istraživanja je opis pojedinih štampanih ili rukopisnih tekstova, koji se iskazuje u jednoj ili nizu bibliografskih jedinica. Npr. Ako je predmet bibliografskog rada stvaralaštvo jednog književnika, cilj je: *popis svih njegovih radova štampanih u knjigama, časopisima, novinama. Tu se uključuju i neštampani rukopisi iz ostavštine. Popis obuhvata i priređivački rad pisca, prevodilaštvo... *popis literature o tom piscu.

4. IZVORI ZA BIBLIOGRAFIJU

U teoriji: primarni i sekundarni izvori (primarni: fondovi javnih i privatnih biblioteka, naučnih instituta i ustanova; sekundarni: preuzimanje informacija iz tzv. sekundarnih i tercijarnih publikacija). Opravdanije je razvrstavanje bibliografskih izvora na štampane, neštampane i žive. Štampani: enciklopedije, leksikoni, rečnici, katalozi, bibliografije, biografije, priručnici, udžbenici, oglasi izdavačkih kuća, recenzije, opšta i naučna periodična glasila, dnevne novine, štampani katalozi biblioteka, pregledi izdanja naučnih i stručnih ustanova, izdavački, knjižarski katalozi i sl. Neštampani: rukopisi, arhivska dokumentacija ili kserografisan materijal nedostupan široj javnosti i čuvan u privatnim zbirkama. Živi: uspostavljanje komunikacije bibliografa sa rođacima, prijateljima, poznanicima istaknutih ličnosti, ili svedocima ključnih društvenih zbivanja.

5. METODI BIBLIOGRAFSKOG RADA

Ustaljene metode imaju 7 faza: *sastavljanje osnovnog programa rada- određuje tematske granice, vremenske (hronološke) i jezičke tekstova za popisivanje, kriterijume izbora, vrsta izdanja... *opšte sumiranje prethodnih znanja o predmetu koji bibiliografski istražujemo. Npr. Ako popisujemo opus nekog književnika, trba naći biografske podatke (u predgovorima, pogovorima, enciklopedijama...).

*godišta u kojima je izlazilo; *način izlaženja (dnevno, nedeljno, mesečno); *naziv i ime izdavača; *ime i prezime glavnog i odgovornog urednika (ili svih ako ih je bilo više). RUKOPISI : *prezime i ime autora; *naziv (naslov) rukopisa; *broj strana; *opis i sadržaj rukopisa; *jezik i pismo kojim je pisan; *vreme kada je nastao; *mesto gde je nastao; *mesto gde se trenutno nalazi; *signatura i inventarni broj pod kojim je zaveden (ako je inventarisan); *format; *povez.

7. FORMA ILI OBLIK BIBLIOGRAFSKIH JEDINICA Oblik bibliografskih jedinica određuje se brojem bibliografskih elemenata. Forma može biti različita, u zavisnosti od vrste različitih tekstova. Prema unutrašnjoj strukturi i spoljnoj formi bibliografskih elemenata, bibliografske jedinice mogu biti:

  • OSNOVNE (elementarne) imaju bitne, osnovne bibliografske elemente. Zadovoljava osnovne zahteve bibliografske jedinice, obimom je najkraći, ali najčešće u upotrebi.
  • ANOTIRANE sadrži sve elemente osnovne bibliografske jedinice, ali ima dodatak koji se sastoji od sažete anotacije, napomene, primedbe, beleške. Anotacija bibliografskoj jedinici nadoknađuje podatke kojih nema u glavnim bibliografskim elementima.
  • SADRŽAJNA (rezimirana- referativna) pored potrebnih elemenata za pun opis nekog teksta, donosi i kratak sadržaj onoga što se u njemu nalazi. Zbog izuzetno informativnog značaja, sve više se primenjuje kod specijalnih, stručnih bibliografija. Poseban oblik bibliografske jedinice nastaje kad želimo da naznačimo da je neki tekst više puta objavljivan, pa se bibliografske jeinice povezuju. To je neka vrsta udvojenih ili kumulativnih bibliografskih jedinica, koje se povezuju u hronološkom redu. 8. ANOTACIJE To su beleške ili objašnjenje ispod osnovne bibliografske jedinice. Ako se iz bibliografskih elemenata jasno može utvrditi sadržina, anotacije nisu potrebne. Često su naslovi pojedinih tekstova krnje, necelovite, nejasbe pa se anotacijom pojašnjavaju. Ona treba da je kratka i precizna. Ne bi trebalo da bude rezime, sadržaj ili referat. Ne postoje čvrste granice koje određuju obim anotacije. Kako je

anotacija dodatak bibliografskim elementima, i formalno dobija mesto na kraju bibliografske jedinice. Odvaja se novim redom i označava zvezdicom ili drugim znakom.

9. MEĐUNARODNI STANDARDI ZA BIBLIOGRAFSKI OPIS BIBLIOTEČKE GRAĐE (ISBD)- INTERNATIONAL STANDARD BIBLIOGRAPHIC DESCRIPTION Nastali su da bi se postiglo ujednačavanje bibliografskog opisa prihvatanjem zajedničkih međunarodnih standarda. Prvo je prihvaćen i nastao međunarodni standardni opis monografskih publikacija ISBD (M) kao prvi vid ISBD. Prihvaćen je 1974. od IFLE i kod nas. *ISBD (M) obuhvata neserijske, monografske ili omeđene publikacije- knjige. Omogućava međunarodnu komunikaciju bibliografskih informacija. PODRUČJA OPISA I ELEMENTI

  1. PODRUČJE NASLOVA I PODATAKA O AUTORSTVU:
  2. (^) Glavni naslov;
  3. Uporedni, sporedni naslov i ostale naslovne informacije;
  4. Podaci o autorstvu.
  5. PODRUČJE IZDANJA: 1.1. Podatak o izdanju; 1.2. Podaci o autorstvu u vezi sa izdanjem.
  6. PODRUČJE IMPRESUMA 2.1. Mesto izdanja; 2.2. Ime izdavača; 2.3. Datum izdanja; 2.4. Mesto štampanja; 2.5. Ime štampara.
  7. PODRUČJE KOLACIJE: 3.1. Broj strana i / ili tomova; 3.2. Podatak o ilustracijama; 3.3. Format; 3.4. Propratni materijal.
  8. PODRUČJE ZBIRKE: 4.1. Podaci o zbirci; 4.2. Podaci o podzbirci; 4.3. (^) Broj u zbirci; 4.4. Međunarodni standardni serijski broj.
  9. PODRUČJE NAPOMENA:
  10. PODRUČJE MEĐUNARODNOG STANDARDNOG BIBLIOGRAFSKOG BROJA, POVEZA I CENE: 6.1. ISBN; 6.2. Povez; 6.3. Cena. *ISBD (S) - Serijskih publikacija;

*stručni; *geografskih naziva i pojmova; *unakrsni; *naslova; *šifara, inicijala, pseudonima; *prevodilaca; *periodičnih publikacija; *izdavača i štampara; *hronološki... Registri se formiraju alfabetskim redom.

13. METODOLOGIJA RAZREŠAVANJA ŠIFARA, PSEUDONIMA I INICIJALA Prvi kriterijum je po načinu oblikovanja pseudonima: *koristi elemente iz piščevog imena; *koji ne koriste ni jedan element vezan za pravog autora; *zagonetke- sačinjeni po neobičnim pojmovima. Drugi kriterijum je na osnovu značenja: *koji daju neku karakterističnu piščevu oznaku; *nastali kao i prethodni, ali daju skrivenu oznaku. Inicijali su početna slova piščevog imena. Često se dodaje i sterdnje slovo, ali ima i slučajeva da se koriste inicijali pseudonima. Šifra nastaje korišćenjem tajnih znakova, kombinacijom slova i brojeva. Razrešenje se rešava: *iza pseudonima se u uglastoj zagradi dodaje pravo ime pisca; *piše se prvo ime, a na kraju bibliografske jedinice, iza grafičkog znaka # koji znači “potpisano sa” dodaje se pseudonim. Npr. Prežihov Voranc (Lovro Kuhar) Remark (Kramer)

14. OSNOVNA PODELA BIBLIOGRAFIJE

NA OPŠTE I SPECIJALNE

OPŠTA bibliografija obuhvata tekstove raznovrsne po obliku i sadržaju. Potiču iz raznih naučnih i umetničkih disciplina. Saopštavaju razne oblasti znanja, stvorene na velikom prostoru i dugom vremenskom razdoblju. Forma je različita- knjige, članci... Opšti informativni značaj je veliki. SPECIJALNA je svedena na širu ili usku naučnu oblast, jednu struku, stručni predmet ili osobu. Može da obuhvati manju teritoriju i da se bavi samo određenom vrstom tekstova- inkunabule, disertacije... Osnovna karakteristika je velika raznovrsnost predmeta bibliografskog popisa.

15. PODELA BIBLIOGRAFIJA PREMA NAČINU (KARAKTERU) BIBLIOGRAFSKOG OPISA REGISTRACIONE - indikativne kojima je cilj da pruže osnovnu informaciju o publikaciji.

ANOTIRANE su one koje imaju napomenu: Prema karakteru napomene dele se na: *deskriptivne- sadrži opis primerka; *rekomandirane- recenzije, podatke o nagradama ili polemikama u cilju preporučivanja dela; *referativne- donose kratak sadržaj; *kritičke- napomene predstavljaju kritički osvrt specijaliste.

16. PERSONALNE (AUTORSKE) BIBLIOGRAFIJE Obuhvataju samo jedno lice, kao i: *popis radova; *tekstova o autoru. (ako se autor bavio ne samo pisanjem dela već i priređivanjem tuđih, onda se obično primenjuje ovaj klasifikacioni sistem:) *samostalne knjige; *prilozi u periodici; *priređivački rad; *prevodilačka delatnost; *literatura o autoru. 17. ZAVIČAJNA BIBLIOGRAFIJA Zasnovana je na izdavačkoj produkciji vezanoj za uži geografski lokalitet, sa vlastitom istorijom, etnografskim, etničkim, jezičkim ili kulturnim oznakama. Zavičajne bibliografije mogu biti svedene na mali predmet popisivanja. Mogu da obuhvate samo neki aspekt u pisanom obliku: književnost, žurnalistika... Mogu obuhvatati kraći ili duži vremenski period. Poseban oblik je zavičajna bibliografija periodike. U sistematizaciji bibliografija pripadaju grupi geografsko- jezičke pripadnosti. 18. NACIONALNE BIBLIOGRAFIJE Obuhvataju izdavačku produkciju jednog naroda ili zemlje u kraćem ili dužem periodu. Obuhvata: *štampane radove na teritoriji jedne države; *na jednom jeziku; *građana bez obzira gde su objavljeni; *popis svega što je o određenoj državi ili narodu objavljeno.

19. MEĐUNARODNA BIBLIOGRAFIJA

Bazirabna je na izdavačkoj produkciji više zemalja. Popisuje građu nastalu na raznim jezicima, različitih naroda. Obično obuhvata samo jednu naučnu oblast.

20. PODELA BIBLIOGRAFIJA PREMA VREMENSKOJ ODREDNICI *Tekuće bibliografije- prate savremenu izdavačku produkciju; *retrospektivne- donose podatke o produkciji ranijeg perioda; *perspektivne.

27. BIBLIOGRAFIJA STARIH I RETKIH KNJIGA

Stare i retke knjige su zaštićene zakonom, koji hronološki određuje stepen važnosti. Kod nas su to publikacije do 1867. godine, kad je usvojen Vukov pravopis. Inkunabule su štampana izdanja do 1500. godine. Za srpsku knjigu granica je 1638. godina. Srbulje su knjige crkvenog karaktera na srpskoslovenskom jeziku. Specifičnost prvih knjiga: tehnika pisanja i štampe, kvalitet i poreklo hartije, filigrani, tip poveza...

28. SELEKTIVNE BIBLIOGRAFIJE

Registruju deo knjižne produkcije. Izbor je često uslovljen praktičnim stručnim potrebama. Bibliograf unosi samo ono što smatra da je nužno i najvažnije. Značaj se ispoljava naročito u primenjenim naukama.

29. PODELA BIBLIOGRAFIJA PREMA NAČINU BIBLIOGRAFSKOG RADA I VRSTI IZVORA Na osnovu načina rada koji se primenjuje prilikom izrade, mogu biti: *primarne- svaki opis je urađen prema viđenom materijalu; *sekundarne- opisi su preuzeti iz drugih primarnih izvora. 30. PRIMARNE BIBLIOGRAFIJE To su one u kojima je svaki bibliografski opis urađen prema viđenom materijalu, a bibliograf pred sobom ima konkretan tekst. 31. SEKUNDARNE BIBLIOGRAFIJE To su one u kojima su bibliografski opisi preuzeti iz drugih primarnih izvora, među koje spadaju bibliografije, leksikoni, enciklopedije... 32. REFERATIVNE BIBLIOGRAFIJE To su one koje donose kratak sažetak sadržaja opisivane publikacije. 33. BIBLIOGRAFSKI PRIRUČNICI (BIOGRAFSKI I BIO- BIBLIOGRAFSKI LEKSIKONI) Bibliografski leksikoni sadrže popis biografskih podataka o ličnosti i popis njegovih dela. Bio- bibliografski leksikon sadrži biografske podatke i bibliografski popis ličnosti i njihovih dela.

NAPOMENA: samo za više knjižničare i bibliotekare.

34. BIBLIOGRAFSKE INSTITUCIJE U SRJ Jugoslovenski bibliografski institut, osnovan 1948. kao Bibliografski institut Srbije. Bavi se izradom tekućih bibliografija po UDK sistemu za knjige iz izdavačke produkcije naše zemlje. Izdaje bibliografiju Jugoslavije u obliku časopisa. Objavljuje Bibliografiju jugoslovenske periodike u serijama:

A- društvene nauke; B- prirodne i primenjene nauke; C- umetnost, književnost (filosofija). Bibliografija Jugoslavije u izdanju JUBIN razvila se kao opšta, tekuća, nacionalna, registraciona, primarna i samostalna u tri serije: *za knjige, brošure, muzikalije; *za serijske publikacije; *za članke i priloge u serijskim publikacijama. Od 1971. izlazi Bibliografija rotoštampe i stripova.

38. CRNOGORSKA BIBLIOGRAFIJA

Crnogorska narodna biblioteka Cetinje izrađuje bibliografije: *monografija; *periodike; *članaka; *"drugi o nama".

39. SRPSKA RETROSPEKTIVNA BIBLIOGRAFIJA (1868-1944) Bibliografije radili: Milen Nikolić, Miodrag Živanov, Ksenija Lazić i Jelena Jelić. Krterijumi koji obuhvataju ove publikacije: *sve knjige štampane na teritoriji Srbije, bez obzira na jezik, pismo... *sve knjige autora srpskog porekla; *sve knjige štampane van Jugoslavije, na srpskom jeziku; *sva izdanja SANU i SKZ štampane na teritoriji druge republike; *izdanja Narodnog dela štamoana u Zagrebu; *izdanja izdavača iz Srbije štampana u Vukovaru od 1918.- 1930. Od 1969. teritorijalni princip je kombinovan sa nacionalnim. 40. BIBLIOGRAFSKI RAD U NBS NBS je nacionalna biblioteka srpskog naroda i matična biblioteka Srbije. Bibliografsko odeljenje bavi se tekućom i nacionalnom bibliografijom, kao i retrospektivnom.

41. ZAHARIJA ORFELIN

Praktične pokušaje u bibliografiji kod Srba počeo je Zaharija Orfelin sredinom 18. veka (kalendar za 1766. i Slovenosrpski magazin 1768.). Sledio je uzore koji su ga doveli na trag tekuće bibliografije. Znao je sve srpske knjige koje su štampane u Veneciji gde je radio. Za njega je prvi zadatak bibliografije da obaveštava o tim knjigama.

42. LUKIJAN MUŠICKI Prvi bibliografski materijal na srpskom jeziku prikupio je i sredio književnik Lukijan Mušicki. Obuhvatio je srpske knjige od "Oktoiha" Đurđa

retrospektivna (1741.- 1839.), anotirana, po azbučnom redu imena pisaca. Ima podataka o 85 naslova kojih nema kod Stojana Novakovića.

46. GEORGIJE MIHAILOVIĆ

Kao prva knjiga zamašnog projekta koji trba da izradi NBS (Srpska retrospektivna bibliografija za period od prve srpske štamparije u 15. veku do 1944.) Postupnost u izradi bibliografije uslovila je ovu periodizaciju:

  1. Od prve štampane knjige 1494. do kraja 17. veka;
    1. vek;
  2. 1801.- 1867.
  3. 1868.- 1944. Kao prva knjiga štampana je 1964. Srpska bibliografija 18. veka Georgija Mihailovića, koja obuhvata: *sve što su Srbi štampali na bilo kom jeziku; *izdanja državnih vlasti; *kataloge naših knjiga koje su izdavali štampari; *jedan prevod srpskog pisca na ruski jezik. 47. PAVLE POPOVIĆ (1868-1939) Upravnik Srpskog seminara Filozofskog fakulteta u Beogradu. Uz pomoć studenata i kolega organizovao je rad na srpskoj bibliografiji za period 1868. do
  4. O sakupljenoj građi svedoče tri sveske: *Opšta bibliografija; *Radnici na bibliografiji; *Šta treba pregledati. U bombardovanju 1914. stradala je i građa za bibliografiju.

NAČINI BIBLIOGRAFSKE KLASIFIKACIJE

  1. Djuijeva decimalna klasifikacija (DDC);
  2. Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK);
  3. Klasifikacija Kongrsne biblioteke u Vašungtonu (LCC);
  4. Kolon klasifikacija (CC);
  5. Bibliotečko- bibliografska klasifikacija (BBK). Prvu je stvorio američki bibliotekar i teoretičar Melvil Djui (1851.- 1931.). Zasnovan je na brojnom numeričkom sistemu. UDK je nastala na osnovu DDC, koja je dopunjena: 0- opšte; 1- filouofija; 2- religija, teologija; 3- društvene nauke; 4- prazna grupa; 5- matematika, prirodne nauke; 6- primenjene nauke, medicina, tehnika; 7- umetnost, arhitektura, fotografija, muzika, razonoda, sport;

8- književnost, jezici, lingvistika; 9- geografija, istorija, biografije. LCC se primenjuje od 1904. Osnovu čini razvrstavanje na 26 grupa, koje su označene slovima A, B, C... Kod CC autor je indijski matematičar i bibliotekar Ranganatan (klasifikacija sa dvotačkom). BBK je nastala u SSSR- u.

UNIMARK (UNIMARC)

To je Univerzalni Format za Mašinski Čitljivu Katalogizaciju, unificirani unos podataka u elektronsku bibliografsku bazu podataka, zasnovan na sistemu polja, podpolja i indikatora. Omogućava razmenu podataka na nacionalnom i međunarodnom planu.