















































Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Psihološki aspekt: ... utvrđuje tokom psiholoških pregleda pomoću reakciometra i ... vožnje u engleskom jeziku se koristi termin hipnoza auto–putem.
Tipologija: Slajdovi
1 / 55
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!
















































dr Vladimir Popović
Sagledati odnos između zahteva saobraćaja i psihofizičkih sposobnosti čoveka.
Sposobnosti - osobine ličnosti od kojih zavisi uspešnost u obavljanju određenih poslova. Primarne sposobnosti za vozače i druge učesnike u saobraćaju su: ➢ Telesne, zdravstvene i fizičke; ➢ Mentalne; ➢ Psihomotorne; ➢ Senzorne. Jedna od opštih i bitnih osobina ličnosti je optimalna fizička konstitucija odnosno telesne (somatske) karakteristike – osnova zdravstvenih i fizičkih sposobnosti. Drevna izreka istorije pedagogije je da je zdravo telo uslov za zdrav duh. Zdrava i optimalna fizička konstitucija je osnova za zdravstvene, fizičke i druge sposobnosti. To je osnovna pretpostavka za uspešnog vozača što se, pre početka obuke, utvrđuje ljekarskim pregledima, a dokazuje ljekarskim uverenjem
Telesne sposobnosti: ➢ Morfološke (visina, težina, dužina ruku/nogu, mišićavost...); ➢ Fiziološke (osobine nervnog sistema, osobine žlezda sa unutrašnjim lučenjem...) Telesno snažna i zdrava osoba je adaptirana, psiho-fizički sposobna, funkcionalna i efikasna u reagovanju i ponašanju. U praksi postoje kandidati i vozači sa određenim ograničenjima (sa slabim vidom, sluhom, telesni invalidi...) Kod vozača je je fizička sposobnost usko povezana sa pojavom i osećenjem umora i sa efikasnošću i bezbednošću saobraćaja.
Inteligencija se naziva opštom mentalnom sposobnošću jer je prisutna u svim delatnostima. Najviše zavisi od nasleđa, ali su za razvoj inteligencije važni i uticaj sredine i aktivnosti čoveka. Kako meriti inteligenciju? Inteligencija se meri pomoću testova prilagođenih godinama ispitanika, a rezultat predstavlja koeficijent inteligencije tj. IQ. Koeficijent inteligencije (IQ) – numerički prikaz stepena razvijenosti inteligencije kojim se predstavlja razliku između mentalnog i kalendarskog uzrasta ispitanika.
Starosna dob Prosečan rezultat na testu 8* 15 9 19 10 23*
U zavisnosti od vrednosti IQ-a, visina inteligencije se može podeliti: ➢ Veoma visoka (potencijalni geniji, IQ> 140 ); ➢ Visoka (IQ = 111 – 139 ); ➢ Prosečna (IQ = 90 – 110 ); ➢ Ispod proseka (IQ = 70 – 89 ); Klasifikacija poremećaja inteligencije sa vrednostima IQ< 70 (mentalna zaostalost): ➢ Laka mentalna zaostalost (IQ = 50 – 69 ); ➢ Umerena mentalna zaostalost (IQ = 35 – 49 ); ➢ Teška mentalna zaostalost (IQ = 20 – 34 ); ➢ Duboka mentalna zaostalost(IQ< 20 );
Klasifikacija visokih IQ skorova: ➢ 116 – 120 – Superiorni (profesionalna zanimanja); ➢ 121 – 131 – Potencijalno nadareni (diplomci fakulteta); ➢ 132 – 142 – Granični genij (većina doktora); ➢ 143 – 157 – Geniji (doktori fizike); ➢ 158 – 163 – Geniji (dobitnici nobelove nagrade); ➢ > 164 – Geniji (W.A.Mozart, Bobby Fisher);
Psihomotorne sposobnosti – sposobnosti kvalitetnog (brzo i tačno) izvođenja određenih radnji. Za upravljanje vozilom važne su sledeće psihomotorne sposobnosti: ➢ Brzina reagovanja na promene u okolini (vreme reakcije); ➢ Brzina i prilagođenost pokreta ruke (spretnost ruku); ➢ Usklađenost vizuelnog primećivanja i pokreta (okulomotorna koordinacija); Senzorne sposobnosti – sposobnosti koje se odnose na čula: vida, sluha, dodira, mirisa i sl. Oko 95 % informacija bitnih za učešće u saobraćaju vozač dobija putem čula vida, za koje se vezuju sledeće osobine: ➢ Dinamičko viđenje; ➢ Oštrina vida; ➢ Vidno polje – širina visina; ➢ Noćni vid; ➢ Adaptacija; ➢ Kolorni vid.
Organizam različito reaguje na nadražaje. Nakon delovanja nadražaja na čula, potrebno je da prođe izvesno vreme do reakcije organizma na tu draž. To vreme koje prođe od momenta javljanja draži do reakcije na tu draž zove se reakciono vreme ili vreme reakcije. Vreme reakcije (iz aspekta saobraćaja) – vreme koje protekne od trenutka pojave određenog nadražaja do trenutka reakcije organima na neku od komandi vozila (pedala kočnice, pedala gasa, pokazivač pravca, točak upravljača). Npr.: Drugi učesnik u saobraćaju koji vozi iza, upozorava zvučnim signalom
Reakciono vreme nije isto kod svih vozača. Ukupno vreme reakcije vozača može da varira od 0 , 4 do 3 , 0 sec. Vozač sa kraćim reakcionim vremenom lakše će izbeći opasnost na putu. Brzina reakcije nekog vozača zavisi od više faktora: ➢ Od sposobnosti vozača; ➢ Od složenosti saobraćajne situacije (broja iznenadnih prepreka na putu u isto vreme); ➢ Od zdravstvenog stanja čulnog organa na kojeg je delovala nova draž (vid, sluh, ...); ➢ Od starosti vozača (veoma mladi i veoma stari vozači su sporiji;) ➢ Od inteziteta nadražaja; ➢ Od zamorenosti i dekoncentracije vozača; ➢ Od očekivanosti i/ili neočekivanosti prepreke; ➢ Od količine alkohola i drugog sredstva ovisnosti u organizmu; ➢ ...
Sposobnost reagovanja na svetlosne i zvučne signale se meri i utvrđuje tokom psiholoških pregleda pomoću reakciometra i neurološkim pregledima – merenjem refleksnog luka. RMKR 103 – reakciometar za merenje kompleksnih reagovanja
Put koji nadražaj pređe od mesta dejstva draži (prijemnika) preko osećajnih (senzitivnih) nerava do sive mase kičmene moždine i od kičmene moždine preko pokretačkih (motornih) nerava do mišića koji reaguje (efektor) naziva se refleksni luk. Delovi refleksnog luka su: ➢ Receptor, tj. prijemnik draži; ➢ Senzitivni nerv; ➢ Centar refleksne radnje u kičmenoj moždini; ➢ Motorni nerv i ➢ Efektor, tj. organ koji izvodi radnju.
Refleksni luk