Preuzmite Oftalmologija skripta i više Ispiti u PDF od Oftamologija samo na Docsity!
OČNA JABUČICA (Bulbus oculi) je loptastog oblika građena iz:
- Omotača očne jabučice (tunicae bulbi oculi) - razlikuju se 3 omotača: I. spoljašnja ili fibrozna opna (tunica externa s. fibrosa) koja se sastoji iz dva dijela: - prednji dio - rožnjača (cornea) - zadnji dio - beonjača (sclera). II. srednja opna ili sudovna opna ili uvealni trakt ili uvea (tunica media s. vasculosa s. tractus uvealis s. uvea) sastoji se iz tri dijela:
- prednji dio - dužica (iris)
- srednji dio - cilijarno ili resasto ili zrakasto tijelo (corpus ciliare)
- zadnji dio - sudovnjača (choroida). III. unutrašnja ili nervna opna ili retina (tunica interna s. nervosa s. retina) - sastoji se iz:
- optičkog dijela mrežnjače (pars optica retinae) koji se nalazi sa unutrašnje strane sudovnjače
- slijepog dijela mrežnjače (pars caeca retinae) koji se satoji iz dužičnog dijela (pars iridica) koji oblaže zadnju stranu dužice i cilijarnog dijela (pars ciliaris) koji oblaže zadnju stranu cilijarnog tijela.
- Sadržaja očne jabučice - tu se ubrajaju:
- očna vodica (humor aqueus)
- sočivo (lens cristallina)
- staklasto tijelo (corpus vitreum).
Očna vodica (humor aqueus) se stvara u cilijarnom nastavku (processus ciliares) cilijarnog tijela odakle prelazi u zadnju očnu komoru (camera oculi posterior) koja je ograničena pozadi hijalinom membranom staklastog tijela, unutra ekvatroijalnim dijelom sočiva, sa spoljašnje strane cilijarnim tijelom, a sprije- da zadnjom stranom dužice, a iz nje prolazi kroz pupilarni dio odn. zjenicu u prednju očnu komoru (camera oculi anterior) koja se nalazi između zadnje strane rožnjače, prednje strane dužice i pupilarnog otvora i sočiva. Iz prednje komore očna vodica otiče kroz Fontanove prostore u Šle- mov kanal, a odatle putem transskleralnih vena odlazi u prednje cilija- rne vene i oftalmičku venu.
4
OČNI KAPCI (PALPEBRAE)
ANATOMIJA OČNIH KAPAKA
Očni kapci (palpebrae) su dva pokretna kožno-mišićna nabora, međuso- bno su odvojeni međukapačnim optvorom (rima palpebrarum). Međukapačni otvor je ograničen slobodnim ivicama kapaka (margo pa- lpebralis) , a bočno spoljašnjim i unutrašnjim uglom kapaka (angulus ocu- li lateralis et medialis). Spoljašnji ugao otvora kapaka je oštar, a unutrašnji potkovičastog oblika i oivičuje okruglastu suznu bradavicu (carunculu lacrimalis) i suzno jeze- rce (lacus lacrimalis).
Histološki se opisuje pet slojeva kapaka:
I KOŽA KAPAKA - koža kapaka je tanka elastična i lako se nabire. Sadrži dlake sa znojnim i lojnim žljezdama.
II POTKOŽNI SLOJ - potkožni sloj kapaka čini rastresito vezivno tkivo, bez masti u koje se pod patološkim uslovima može izliti transudat, eksu- dat ili krv.
III MIŠIĆNI SLOJ - mišićni sloj očnih kapaka čine poprečno prugasta mi- šićna vlakna i glatka mišićna vlakna. Poprečno prugastu muskulaturu kapaka čine dva mišića:
- kružni mišić očnih kapaka (musculus orbicularis oculi)
- mišić podizač gornjeg kapka (musculus levator palpebrae superioris). Kružni mišić očnih kapaka (musculus orbicularis oculi) kružnog je oblika i djeluje kao sfinkter. Inerviše ga n. facialis. Mišić ima četiri dijela: a) kapačni dio (pars palperbalis) - nalazi se ispod kože, a ispred tarzusa, njegovom kontrakcijom dolazi do zatvaranja kapaka pri treptanju i spavanju. b) orbitalni dio (pars orbitalis) - nalazi se periferno od kapačnog dijela, njegovom kontrakcijom dolazi do grčevitog zatvaranja oka (blepharospasmus) u sklopu refleksnog odbrambenog odgovora. Oba ova dijela kružnog mišića vezani su za spoljašnje i unutrašnje veze kapaka (ligamentum palpebrale laterale et mediale).
6
Rubovi kapaka (margo palpebralis) imaju prednju (zaobljenu) i zadnju (oštru) ivicu. Bliže prednjoj ivici se nalaze trepavice s znojnim žljezdama (Mollovim) i lojnim žljezdama (Zeissovim). Bliže zadnjoj ivici izlaze izvodni kanali Meibomovih žljezda, koje svojim lojnim sekretom premazuju rubove kapaka ne dozvoljavaju da se suze prelivaju na obraze, a pri zatvaranju kapaka omogućuju da rubovi kapa- ka prijonu jedan uz drugi.
Spoljašnju lamelu ili površni sloj očnog kapka čine: koža, potkožni sloj, sloj poprečno prugastih mišićnih vlakana, trepavice, Zeissove lojne žljezde i Mollove znojne žljezde.
Unutrašnju lamelu ili unutrašnji sloj očnih kapaka čine: tarzalne pločice, tarzalni mišići, Meibomove tarzalne žljezde i tarzalna konjunktiva. Granicu između ova dva sloja očnih kapaka čini siva linija (linea alba).
Kapci dobijaju senzitivnu inervaciju od n. trigeminusa. Arterijsku krv u kapke dovode grane a. lacrimalis i a. ophthalmicae, a ve- nsku krv iz očnih kapaka odvode v. angularis i v. temporalis superficia- lis.
Fiziološka uloga očnih kapaka:
- mehanički štite očnu jabučicu od spoljašnjih faktora,
- pomažu oticanje suza iz konjunktivalnog sakusa u odvodne suzne puteve, jer se kapci prilikom treptanja sklapaju od temporalnog očnog ugla prema nazalno,
- odstranjuju čestice prašine sa površine vežnjače i rožnjače,
- učestvuju u formiranju i održavanju suznog filma (zahvaljujući loju kojeg stvaraju Meibomove žljezde),
- odmaraju mišiće pokretače očne jabučice i žutu mrlju za vrijeme kada su kapci zatvoreni između dva treptaja itd.
Adneksni elementi očnih kapaka su: trepavice, znojne žljezde (Mollove) i lojne žljezde (Zeissove) i Meibomove žljezde.
VASKULARNI POREMECAJI I ALERGIJSKE MANIFESTACIJE
NA KAPCIMA (Oedema, haemathoma i eczema)
OTOK KAPAKA (Oedema palpebrarum)
Edem kapaka je nakupljanje tečnosti u potkožnom sloju kapaka. Edem nastaje naglo i iščezava brzo po prestanku djelovanja uzročnika. Prema etiologiji otok kapaka se dijeli na:
- ZAPALJENSKI OTOK (Oedema inflammatorium) ili TOPLI OTOK (Oedema calidum) - nastaje kao posljedica povećane propustljivo- sti kapilara (pri zapaljenskim procesima kapaka npr. hordeolum, apsces ili pri zapaljenju okolnih struktura npr. dakryocistitis, celu- litis orbite itd.). Zapaljenski otok kapaka je jednostran. Otečeni ka- pci su zadebljali, ograničene pokretljivosti, međukapačni otvor je sužen ili zatvoren. Koža kapaka je hiperemična, topla, na palpaciju kapci su bolni.
- NEZAPALJENSKI OTOK (Oedema non-inflammatorium) ili HLADNI OTOK (Oedema frigidum) - nastaje kao posljedica poremećaja hemodinamskih sila koje djeluju na zid kapaka (u sklopu siste- mskih oboljenja npr. srca, bubrega, štitne žljezde ili kao alergijska manifestacija tzv. Quinckeov edem). Nezapaljenski otok kapaka je bilateralan (obostran). Otečeni kapci su zadebljali, ograničene pokretljivosti, međukapačni otvor je su- žen ili zatvoren. Koža kapaka je blijeda, hladna, na palpaciju kapci su bezbolni. Terapija / Liječenje osnovnog oboljenja.
KRVNI PODLIV KAPAKA (Haematoma palpebrarum)
Hematom kapaka je izliv i nakupljanje krvi u potkožnom sloju kapaka. Nastaje kao posljedica mehaničkih povreda kapaka ili spontano u sklopu krvnih diskrazija. Kod krvnih podliva kapci su zadebljali, ograničene pokretljivosti među- kapačni otvor je sužen ili zatvoren. Koža kapak je lividna. Hematom se resorbuje spontano, bez posljedica za 10-15 dana.
Klinički značaj ima bilateralani hematom kapaka („znak naočala“) koji se javlja 24-48 sati poslje povrede glave kada ukazuje na postojanje pre- loma baze lobanje.
ZAPALJENJE ŽLJEZDA OČNIH KAPAKA (Hordeolum, chalazi-
on)
ČMIČAK (Hordeolum)
Čmičak je akutno gnojno zapaljenje žljezda kapaka, uzrokovano stafilo- kokama. Čmičak se dijeli na:
- SPOLJAŠNJI ČMIČAK (Hordeolum externum) je akutno gnojno za- paljenje lojnih (Zeissovih) i znojnih (Mollovih) žljezda. 2. UNUTRAŠNJI ČMIČAK (Hordeolum internum) je akutno gnojno za- paljenje Meibomovih žljezda. Klinička slika / Bolest počinje zapaljenskim otokom kapaka, kapci su bo- lni na palpaciju (promjene intenzivnije kod hordeoluma internuma), pri- sutan je edem konjunktive. U centru otoka razvija se apsces bjeličasto- žućkaste boje oko korjena trepavice (kod hordeoluma externuma) ili u orificijumu Meibomovih žljezda na ivici kapaka (kod hordeoluma inte- rnuma). Poslje nekoliko dana apsces se spontano drenira kroz kožu i prednju ivicu rubova kapaka (kod hordeoluma externuma) ili kroz tarzalnu konjunktivu (kod hordeoluma internuma). Poslje dreniranja bol prestaje, a otok i ostali znaci zapaljenja brzo se povlače. Kada hordeolum često recidivira tada govorimo o HORDEOLOZI i treba- mo posumljati na dijabetes melitus. Terapija / Primjena suhih, toplih obloga i antibiotske masti lokalno. Čupanje trepavica skraćuje klinički tok bolesti.
HALACION (Chalazion)
Halacion je hronično zapaljenje Meibomovih žljezda nastalo usljed opstrukcije njihovih izvodnih kanala i stagnacije (nakupljanja) žljezda- nog sekreta. Učestalos halaciona je veća kod bolesnika sa seboroičnim dermatitisom, acnama rosacea i blefaritisom. Klinička slika / Halacion se ispoljava kao bezbolni čvorić (koji raste to- kom nekoliko nedelja ili mjeseci), loptastog oblika i veličine zrna bibera. Čvorić je čvrste konzistencije i jasno ograničen, smješten u tarzusu, a ko- ža nad njim je pokretna i bez znakova zapaljenja. Tarzalna konjunktiva na mjestu halaciona je crvenkasto-modrikaste boje. Halacion može da probije tarzalnu konjunktivu, stvarajući na njoj granu- lom polipoznog izgleda. Pacijenti se žale na osjećaj „grepkanja u oku“. Pri svakom recidivu halaciona treba posumljati na mogućnost postoja- nja malignog tumora (adenocarcinom).
10
Terapija / Hirurško liječenje ili direktno ubrizgavanje kortikosteroida u halacion kroz tarzalnu konjunktivu.
VIRUSNE INFKECIJE KOŽE KAPAKA (Molluscum contagio-
sum, herpes simplex, herpes zoster, verruca vulgaris)
PARAZITARNA INFEKCIJA KAPAKA (Phthiriasis)
MOLLUSCUM CONTAGIOSUM
Virusna infekcija kože kapaka uzrokovana Pox-virusima. Najčešće se javlja kod djece. Klinička slika / Na koži i rubovima kapaka vide se pojedinačni ili multi- pli žućkasto-bjeličasti čvorići veličine zrna prosa ili pšenice sa centra- lnim udubljenjem na vrhu (umbilikacija). Komplikacije / Folikularni konjunktivitis i punktiformna keratopatija. (Pošto molluscum contagiosum može biti skriven između trepavica, postojanje unilateralnog folikularnog konjunktivitisa treba dijagnostički da asocira na molluscum). Terapija / Uništavanje čvorića termokauterizacijom, krioterapijom ili la- serom. Poslje uklanjanja čvoriča konjunktivitis spontano nestaje za 2- 3 nedelje.
HERPES SIMPLEX
Virusna infekcija kože kapaka uzrokovana virusom Herpes simplex tip1. Infekcija može biti : a) primarna (pri prvom kontaktu sa virusom). Sreće se kod male dje- ce (poslje 6. mjeseca života kada iščezne pasivan imunitet dobijen od majke), a nastaje pri kontaktu sa sekretom (kapljičnim putem) ili lezijama oboljelog. b) sekundarna ili rekurentna infekcija sreće se kod odraslih osoba koje su već bile u kontaktu sa virusom. Padom imuniteta, fizička ili psihička trauma, prekomjerno izlaganje UV zracima dovode do re- aktivacije latentnog virusa koji iz gangliona n. trigeminusa duž ne- rvnih vlakana ganglijskih ćelija dospjeva do kože ili ciljanog tkiva. Klinička slika / Promjene na koži kapaka mogu biti unilateralne ili bila- teralne. Bolest počinje prodromalnim simptomima bolom, peckanjem i svrabom na koži kapaka buduće promjene. Zatim se na istom mjestu javljaju vezikule ispunjene bistrim sadržajem, ubrzo se sadržaj zamuti pa nastaju pustule koje prskaju, suše se i formira se krusta. Krusta spontano nestaje za 7-8 dana bez posljedica (ožiljaka ili hiperpi- gmentacija).
12
Klinička slika / Bolest se karakteriše intenzivnim svrabom (uzrokovan ubrizgavanjem pljuvačke parazita u kožu), trepavice su sljepljene (bio- mikroskopski vide se jajašca i odrasli paraziti), prisutan je blefaritis, preaurikularna limfadenopatija i folikularni konjunktivitis. Terapija / Mehaničko uklanjanje jaja i parazita sa trepavica, primjena 1 % živinog oksida i fiziostigmina lokalno u obliku masti za oči. Neophodna je i dezinfekcija seksulanog partnera ili članova porodice.
BOLESTI RUBOVA KAPAKA (Blepharitis)
Blefaritis je hronično zapaljenje rubova kapaka. Prema lokalizaciji, blefaritisi se dijele na:
- PREDNJI BLEFARITIS (Blepharitis anterior) je bilateralno, hroni- čno zapaljenje prednje ivice rubova kapaka. Prema etilogiji, prednji blefaritis moze biti: a) STAFILOKOKNI b) SEBOROIČNI (Blepharitis squamosa) c) MJEŠOVITI (stafilokokni blefaritis na seboroičnoj osnovi) Klinička slika / Bolesnici se žale na osjećaj peckanja i grebanja u očima, svrab umjerenog intenziteta, nepodnošenje svijetla ili foto- fobiju (photophobia) i pojačano lučenje suza (epiphora). Prednja ivica rubova kapaka je zadebljala, hiperemična sa teleangiektazi- jom (dilatirani i izvijugani krvni sudovi). Oko trepavica su prisutne kolarete (čvrste i lomljive ljuspice), a kasnije i ispadanje trepavica (madarosis) koje ponovo izrastaju, što klinički ukazuje na stafilo- koknu formu prednjeg blefaritisa. Ukoliko je prednja ivica rubova kapaka zadebljala, hiperemična i masna sa sljepljenim trepavicama i skvamom (ljuspice meke konzistencije) na rubovima kapaka, klinički ukazuje na seboroi- čnu formu prednjeg blefaritisa. Prednji ulcerozni blefaritis (Blepharitis anterior ulcerosa) je hronično zapaljenje prednje ivice rubova kapaka i folikula trepa- vica sa Meibomovim žljezdama. Prisutan je folikulitis i mikroa- psceci nakon kojih zaostaju žućkaste kruste. Poslje njihovog ski- danja ostaju ulceracije i dolazi do ispadanja trepavica (madarosis) koje više ne izrastaju. Na mjestu ulceracija se stvaraju ožiljci, a ru- bovi kapaka su neravni, iregularni (tylosis) i kapci se ne mogu više dobro zatvoriti.
- ZADNJI BLEFARITIS (Blepharitis posterior) je hronično zapaljenje zadnje ivice rubova kapaka koje zahvata i Meibomove žljezde. Razlikuju se dva klinička oblika zadnjeg blefaritisa:
a) Meibomian seborea - nastaje zbog pojačanog stvaranja sekreta od strane Meibomovih žljezda, dok znakovi zapaljenja rubova kapaka nisu prisutni. Izvodni kanali Meibomovih žljezda su dilatirani i zatvoreni kapljicama sekreta lipidnog izgleda koji se može istisnuti pri spolja- šnjem pritisku na kapke. U suznom filmu, duž ivice kapka i u uglovima otvora kapaka vidi se pjenušavi sekret koji je kara- kteristika oboljenja. b) Meibomitis je hronično zapaljenje zadnje ivice rubova kapa- ka i Meibomovih žljezda. Klinička slika / Bolesnici sa meibomitisom žale se na osjećaj suvoće i pečenja u očima, svrab i fotofobiju. Zadnja ivica ru- bova kapaka je zadebljala, hiperemična sa teleangiektazi- jom (dilatirani i izvijugani krvni sudovi). Izvodni kanali Meibomovih žljezda su dilatirani i opstruirani kapljicama gustog sekreta bijelog ili žućkastog izgleda pastozne konzi- stencije. Zbog deficita sekreta Meibomovih žljezda narušen je itegritet lipidnog sloja suznog filma što dovodi do poveća- nog isparavanja suza (keratoconjuctivitis sicca evaporativa). Tetrapija blefaritisa (uopšteno) / Higijena ivice kapaka, ukapavanje vje- štačkih suza, primjeniti antibiotike (kod bakterijske etiologije) i kortiko- steroide lokalno u obliku masti.
POREMEĆAJ POLOŽAJA KAPAKA (Ptosis, entropium, ectro-
pium, retractio palpebrarum)
PTOZA (Ptosis)
Ptoza je unilateralna ili bilateralna spuštenost gornjeg kapka. Uzrok ptoze je oslabljena funkcija mišića podizača gornjeg kapka (musculus levator palpebrae superioris). Klinička slika / Koža zahvaćenog kapka je glatka, a žljeb gornjeg kapka (sulcus palpebrae superioris) nedostaje. Međukapačni otvor (rima palpe- brarum) je sužen. Rub gornjeg kapka pokriva djelimično i područije zje- nice, bolesnici nabiru čelo i zabacuju glavu nazad u cilju da oslobode po- dručije zjenice. Ptoza može biti:
- KONGENITALNA (UROĐENA) PTOZA (Ptosis congenita palpebrae superior) je unilateralna ili bilateralna spuštenost gornjeg kapka prisutna na rođenju.
- PARALITIČKI EKTROPIUM (Ectropium paralyticum) - nastaje zbog paralize n. facialisa i posljedičnog gubitka tonusa m. orbicularis oculi. Terapija / Liječenje osnovne bolesti, ukapavanje vjestačkih suza i postavljanje vlažne komore.
- OŽILJNI (CIKATRICIELNI) EKTROPIUM (Ectropium cicatriceum) - zahvata gornji i donji kapak. Nastaje zbog ožiljavanja i retrakcije kože i potkožnog tkiva poslje povrede. Treapija / Hirurško liječenje.
- MEHANIČKI EKTROPIUM (Ectropium mechanicum) - nastaje zbog prisustva tumefakcije na ivici kapka ili na kožnoj strani kapka. Terapija / Hirurško liječenje.
- SPASTIČNI EKTROPIUM (Ectropium spasticum) - nastaje zbog hemoze vežnjače koja udaljava rub kapka od očne jabučice, a prisutni blefarospazam izvrće kapak. Sreće se kod akutnih zapa- ljenja ili alergijskih manifestacija na prednjem segmentu oka. Terapija / Liječenje osnovne bolesti.
ENTROPIUM (Entropium)
Entropium je inverzija (uvrtanje) slobodne ivice kapka, trepavica (trichiasis) i dijela kože kapka put unutra, prema očnoj jabučici. Klinička slika / Zbog entropiranja kapka prisutna je stalna iritacija oka i nastaje hiperemija konjunktive, ulceracije na rožnjaci i perforacija ro- žnjace. Prema etiologiji, entropium može biti:
- SENILNI (INVOLUTIVNI) ENTROPIUM (Entropium senile). Terapija / Hirurško liječenje.
- OŽILJNI (CIKATRICIELNI) ENTROPIUM (Entropium cicatriceum) - zahvata gornji i donji kapak. Nastaje zbog ožiljavanja tarzalne ko- njunktive i kontrakture unutrašnje lamele zahvaćenog kapka po- slje termičkih ili hemijskih povreda konjunktive. Treapija / Hirurško liječenje.
- MEHANIČKI ENTROPIUM (Entropium mechanicum) - sreće se kod enoftalmusa, mikroftalmusa i anoftalmusa kad kapak gubi oslonac na očnoj jabučici. Terapija / Hirurško liječenje.
- SPASTIČNI ENTROPIUM (Entropium spasticum) Terapija / Liječenje osnovne bolesti.
RETRAKCIJA KAPAKA (Retractio palpebrarum)
Retrakcija kapaka je poremećaj položaja kapaka kada su očni kapci povučeni upolje, a njihove slobodne ivice udaljene od limbusa rožnjače.
16
Time je proširen međukapačni otvor (rima palpebrarum), a beonjača je otkrivena i izložena ispod i iznad limbusa spoljašnjim uticajima. Sreće se kod oboljelih od hipertireoidizma.
Normalna širina međukapačnog otvora (rime palpebrarum) određena je odnosom slobodnih ivica kapaka prema limbusu rožnjače. Ivica gornjeg kapka normalno je postavljena na 1-2 mm ispod gornjeg ruba limbusa, a ivica donjeg kapka nalježe na limbus rožnjače na 6 sati.
POREMEĆAJ POKRETLJIVOSTI OČNIH KAPAKA - POJAČANA
AKTIVNOST OČNIH KAPAKA (Blepharospasmus, fibrillatio,
nictitatio)
BLEFAROSPAZAM (Blepharospasmus)
Blefarospazam je nevoljni tonički grč cijelog m. orbicularis oculi. Najčešće je refleksna reakcija koja nastaje usljed nadražaja n. trigemi- nusa u toku inflamatornih oboljenja i povreda prednjeg segmenta oka (npr. conjunctivitis, keratitis, iridocyclitis, strano tijelo konjunktive i rožnjače itd.). Kod blefarospazma kapci su trajno grčevito zatvoreni.
Blefarospazam (Blepharospasmus) + pojačano lučenje suza (Epiphora)
- nepodnošenje svjetlosti ili fotofobija (Photophobia) čine TRIJAS IRI- TATIVNIH SIMPTOMA ili „NADRAŽAJNI TRIJAS“. Karakteristika su inflamatornih oboljenja i povreda prednjeg segmenta oka.
Najteži klinički oblik blefarospazma je ESENCIJALNI BLEFAROSPAZAM (Blepharospasmus essentiale) - karakteriše se istovremenim nadražajem centralnih ili perifernih dijelova n. facialisa i refleksnim putem nadra- žaja n. ophtalmicus-a i n. opticus-a. Sreće se kod intrakranijalnih procesa (npr. tumora, apsceca itd.). Pored blefarospazma, grčom (toničnim i kloničnim) su zahvaćeni i dr. mišići lica („tic convulsif“).
FIBRILACIJA (Fibrillation)
Fibrilacija je nevoljan klonični grč pojedinih snopova m. orbicularis oculi. Manifestuje se kao nevoljno podrhtavanje najčešće spoljašnjeg dijela donjeg kapka (u narodu se kaže da „kapak poigrava“). Javlja se kod nervoznih i preumorenih ljudi, a može nastati poslje gripoznog stanja. Terapija / Odmor i sedativi.
18
EPIKANTUS (Epicanthus)
Epikantus je bilateralna kongenitalna anomalija u vidu vertikalnih ko- žnih nabora koji pokrivaju unutrašnje uglove otvora kapaka. Epikantus može biti izolovan ili udružen sa drugim kongenitalnim ano- malijama npr. kongenitalnom ptozom. Terapija / Epikantusni kožninabori manjeg stepena spontano se kori- guju do 5. godine života, teže promjene se koriguju hirurški.
BLEFAROFIMOZA (Blepharophimosis)
Blefarofimoza je kongenitalna anomalija koja predstavlja kombinaciju bilateralnog epikantusa i ptoze. (Prema Litričinu: blefarofimoza nastaje usljed toga što se preko spoljašnjeg ugla otvora kapaka navukla koža ko- ja je izgubila elastičnost). Otvor očnih kapaka (rima palpebrarum) je sa- mo prividno skraćen u horizontalnom pravcu, a greben nosa slabo razvi- jen. Kod 50% djece je prisutna slabovidnost (ambliopia). Terapija / Hirurška.
ANKILOBLEFARON (Ankyloblepharon)
Ankiloblefaron je potpuno ili djelimično srašćenje slobodne ivice kapa- ka, pa je otvor očnih kapaka (rima palpebrarum) horizontalno skraćena. Ako su ivice kapaka spojene u svojoj spoljašnjoj polovini govorimo o spoljašnjem ankiloblefaronu (ankyloblepharon externum) koji je i najčešći. Ako su ivice kapaka spojene u svojoj unutrašnjoj polovini govo- rimo o unutrašnjem ankiloblefaronu (ankyloblepharon internum). Terapija / Hirurško razdvajanje sraslih kapaka (separatio palpebra- rum).
EPIBLEFARON (Epyblepharon)
Epiblefaron je unilateralni ili bilateralni horizonatalni nabor kože kapa- ka koji gura i potiskuje trepavice prema očnoj jabučici. Češći je na do- njim nego na gornjim očnim kapcima. Terapija / U većem broju slučajeva epiblefaron se spontano koriguje do kraja prve godine života. Kod manjeg broja djece se radi hirurška inte- rvencija.
EURIBLEFARON (Euryblepharon)
Euriblefaron predstavlja bilateralno i simetrično povećanje dužine i širi- ne otvora očnih kapaka (rime palpebrarum). Ovu kongenitalnu anomaliju još prati i poremećaj konfiguracije otvora kapaka, dislokacija lateralnog kantusa, mlitavost očnih kapaka, poreme- ćaj oblika i položaja kapaka, usporeno treptanje, nemogućnost zatvara-
nja očnih kapaka za vrijeme spavanja i ektropium donjih očnih ka- paka u njihovom spoljašnjem dijelu. Terapija / Hirurško liječenje.
SIMBLEFARON (Symblepharon)
Opisano na st. 39.
STEČENI PATOLOŠKI POREMEĆAJI OČNIH KAPAKA (Derma-
tochalasis, blepharochalasis, floppy eyelid syndrome)
DERMATOHALAZA (Dermatochalasis)
Dermatohalaza je bilateralni degenerativni poremećaj kože gornjeg kapka i orbitalne pregrade (septum orbitale). Sreće se kod starijih osoba, uzroci su ivolutivne promjene koje zahvataju kožu i potkožni sloj kapka. Klinička slika / Manifestuje se „viškom“ kože i opuštenim izgledom go- rjeg kapka. Kapci imaju kesast izgled, a ti kesasti nabori kože potiskuju kapke pre- ma dole (pseudoptoza) prekrivajući dio limbusa rožnjače i potiskuju trepavice prema očnoj jabučici (trichiasis) prouzrokujući iritaciju oka. Slabost i perforacija orbitalne pregrade (septum orbite) dovodi do prola- psa orbitalnog masnog tkiva (corpus adiposum orbitae) koji u tom sluča- ju ispunjava kesasti nabor kože kapka. Terapija / Hirurško liječenje (ekscizija „viška“ kože i reparacija orbitalne pregrade).
BLEFAROHALAZA (Blepharochalasis)
Blefarohalaza je bilateralno zapaljenje koje zahvata gornje očne kapke. Sreće se kod osoba mlađe životne dobi, nepoznate je etiologije. Klinička slika / Bolest počinje u pubertetu i javlja se u epizodama koje traju po nekoliko dana. Kapci su otečeni, otok kapaka je bezbolan i elastičan, a koža kapaka je glatka i zategnuta. Ponavljanjem epizoda ovog oboljenja dolazi do istezanja kože gornjeg kapka, i razvoja derma- tohalaze („višak“ kože kapaka, perforacija orbitalne pregrade itd.) Terapija / Nije potrebna, kod razvoja dermatohalaze indikovano je hiru- rško liječenje.
SINDROM MLITAVIH (SAVITLJIVIH) KAPAKA (Floppy elyelid
syndrome)
Sindrom mlitavih kapaka je hronično patološko stanje postojanja izraže-
raste, u početku prekriven skvamom, a kasnije se javlja ulceracija sa izdignutim ivicama. Lokalne limfne žljezde su uvećane. Tumor metastazira limfogeno, prvo u regionalne limfne čvorove (preau- rikularne, parotidne i submandibularne), a zatim u pluća. Dijagnoza / Histopatološka. Terapija / Hirurška ekscizija sa marginom od 5 mm zdravog tkiva i ekstirpacijom regionalnih limfnih žljezda ukoliko su zahvaćene meta- stazama.
ADENOKARCINOM LOJNIH ŽLJEZDA (Adenocarcinoma seba-
ceum)
Adenokarcinom lojnih žljezda vodi porijeklo od žljezdanog epitela (npr. Meibomovih žljezda). Tumor koji se rijetko javlja bilo gdje na tijelu osim u područiju očnih kapaka, suzne bradavice (caruncule lacrimalis) i obrva. Klinička slika / Manifestuje se kao bezbolan čvorić ispod zdrave kože, unutar strukture kapka. Karakteriše se invazivnim rastom odn. tumor se širi per continuitatem na okolne strukture i limfogeno u udaljene orga- ne. Često se krije iza slike recidivirajućeg halaciona. Dijagnoza / Histopatološka. Terapija / Hirurška ekscizija sa marginom od 5 mm zdravog tkiva.
BENIGNI TUMORI KAPAKA (Xanthelasma, haemangioma,
cystis dermoides)
KSANTELAZMA (Xanthelasma)
Ksantelazma nastaje subepitelnim nakupljanjem ksantomnih ćelija (makrofagi ispunjeni lipidnim materijama). Najčešći benigni tumori koji se javljaju kod žena iznad 40 godina i prate hiperlipoproteinemiju. Lokalizovani na nazalnim dijelovima očnih kapaka. Klinička slika / Manifestuju se kao žućkaste ili narandžaste lako uzdi- gnute i ravne ploče. Terapija / Korekcija metaboličkih poremećaja, odstranjenje promjena hirurški. Česti su recidivi.
HEMANGIOMI (Haemangioma)
Hemangiom je benigna vaskularna neoplazija, nastaje proliferacijom endotelijalnih ćelija. Radi se o urođenom tumoru koji se ne vidi na rođenju, već se javlja 2- 4 nedelje kasnije.
22
Najčešće se lokalizuje na glavi, vratu, ekstremitetima itd. Klinička slika / Ispoljava se kao ružičasta makula, koja se pretvara u ja- sno crvenu kupolastu promjenu, gumaste konzistencije, glatke površine i različitih dimenzija (pri plaču ili naprezanju djeteta se povećava). Tumor ima tendenciju spontane regresije, do 7. godine života povlači se kod 70% djece. Treapija / Hirurška ekscizija, samo ukoliko brzo raste i ometa normalnu funkciju oka.
DERMOIDNA CISTA (Cystis dermoides)
Dermoidna cista (epidermoidna cista) nastaje usljed cističnog proširenja folikula. Lokalilizuje se na licu (gornji temporalni dio gornjeg kapka), vratu i gornjoj polovini grudnog koša kao pojedinačna ili multipla promjena. Klinička slika / Manifestuje se kao loptasta formacija, jasno ograničena, elastične konzistencije, prekrivena normalnom kožom. Postepeno se povećava pri čemu se koža nad njom stanjuje, pa dobija žućkastu boju. Terapija / Hirurško liječenje (odstraniti zid ciste).
