Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
seminarski rad na temu knjige sociologa Jareda Diamonda
Tipologija: Maturalni radovi
1 / 10
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!
Seminarski rad Autor: Borna Priveršek
Voditelj seminara: Duško Sekulić, prof.dr.sc. Zagreb, studeni 2012.
SADRŽAJ
**1. Uvod ................................................................................................................... 2
0 Čimbenici propasti, katalizatori
neuspjeha ................................................................
1 Grenlandska
katastrofa ..............................................................................................
2 Japanski pristup
problemima .....................................................................................
3 Diamondova teorija o načinu djelovanja u i prema
okolišu .......................................
3. Zaključak.........................................................................................................
smislu održavanja u najmanju ruku statusa quo. Na kraju, izvući ćemo neke praktične pouke koje bi trebale biti svojevrsne smjernice našeg djelovanja, te društvenog i političkog angažmana, kako individualaca, tako i raznih interesnih skupina.
2. PRIMJERI DRUŠTAVA IZ PROŠLOSTI
2.1. Čimbenici propasti
Kao što sam u uvodu naveo, isključivo jedan čimbenik ne može biti uzrok propasti nego je u tom procesu na djelu očito skup različitih čimbenika. Oni se ne moraju nužno pojaviti u isto vrijeme, ali kada se dva ili više dogode istovremeno, značajno otežavaju situaciju. Jared Diamond u svojoj knjizi navodi pet takvih čimbenika, krajnje pojednostavljenih i dovedenih do najviše razine općenitosti kako bi se njima mogao obuhvatiti što širi spektar neprilika u kojima se nalaze društva. Prva četiri čimbenika koja ću navesti ne moraju biti presudna za opstanak društva i ne moraju se nužno pokazati odlučujućima, ali peti čimbenik je uvijek presudan. Ti čimbenici su redom:
Društva, upravo zbog svoje različitosti u vidu kulture, interesa, gospodarske i političke situacije, donose različite odluke koje se na prvi mah vanjskim promatračima mogu učiniti iracionalne i besmislene (odbijanje grenlandskih Vikinga da prilagode režim prehrane okolišu u kojem žive), dok su one zapravo, subjektivno racionalne u očima ljudi koji ih donose. Problem se može javiti i u većini slučajeva se javlja zato što nekim interesnim skupinama (vladajuća elita, bogate tvrtke) odgovara postojeće stanje stvari (npr. prekomjerna eksploatacija prirodnih resursa) i te skupine svoje interese mogu provoditi legitimno zbog raznih „alata“ koji im to omogućuju (monopol na tržištu, centralizacija vlasti itd.) Prema tome te odluke možemo promatrati kritički u smislu da nam budu pouka i smjernice našeg eventualnog djelovanja. Neke od tih odluka, a i svih ovih čimbenika zajedno, promotriti ćemo u sljedećem odlomku na primjeru izumrlog grenlandskog društva, bivše vikinške kolonije, koja je imala nesreću da je u jednom trenutku „pogode“ svi čimbenici.
2.2. Grenlandska katastrofa
U desetom stoljeću u Europi počinje doba osvajanja i kolonizacije novih područja. Skandinavski narod, zvan Vikinzi, od staronorveške riječi vikingar , što znači napadač, proširio se po tadašnjim poznatom svijetu, među ostalim i na vjerojatno najgore stanište koje su mogli pronaći, Grenland. Krajnje negostoljubiv okoliš, sa malo obradivih površina, malo sunčanih sati i toplih dana, loša povezanost morskih puteva (zaleđivanje mora) bili su uvjeti koji su zatekli Erika Crvenog i njegove suputnike. Erik Crveni bio je arhetip Vikinga kakvog zamišljamo danas. Protjeran je iz Norveške zbog ubojstva, te je došao na Island. Došavši na Island, pokušao je ostvariti svoje ambicije da se afirmira kao jedan od tamošnjih moćnika, ali njegovi pokušaji su osujećeni, te on u sukobu sa rivalima ubija još nekolicinu ljudi te biva ponovno protjeran. Više-manje bez opcija, Erik se odlučuje na hrabar potez, osnivanje nove kolonije. Došavši na obale Grenlanda, koji usprkos imenu, nije baš bio zelen, Vikinzi sa sobom donose svoju kulturu, kako društvenu, tako i poljoprivednu. Ta odluka će se pokazati kobnom kroz nekolko
2.3. Japanski pristup problemima
1467., nakon razdoblja slabljenja carske vlasti, decentralizacije moći, Japan se našao u stopedesetogodišnjem razdoblju anarhije uslijed sukoba carskih vazala, daimyoa koji su podijelili zemlju uslijed borbi za moć. Neki od njih su se istaknuli svojim uspjesima, kako na vojnom, tako i na političkom planu. Najuspješniji je bio Tojotomi Hidejoši, koji je nakon pobjeda koje je izvojevao, sebi i svojim nasljednicima priskrbio titulu šoguna. Osniva se novo sjedište moći, kao protuteža carskom Kyotu, nazvano Edo, što je današnji Tokyo. Šogun ponovno centralizira vlast, te pod svoju izravnu upravu stavlja četvrtinu Japana, dok ostale tri četvrtine pod upravom 250 daimyoa. Tokugawa Ieyasu, nasljednik Tojotomija Hidejošija, monopolizira upotrebu sile, stvarajući time državu u današnjem smislu te riječi, te vlada Japanom čvrstom rukom, podvrgavajući japanske velikaše čvrstoj kontroli, onemogućavajući time nastupanje ponovnog razdoblja anarhije i građanskih ratova. Imajući to u vidu, možemo to shvatiti kao uvertiru u moderni Japan, jer je upravo dinastija Tokugawa, koja se održala na vlasti više od 250 godina, utjecala na politiku izolacionizma koji je sačuvao Japan od stranih utjecaja do dolaska američkog komodora Perryja, koji zahtjeva otvaranje japanskih luka za američke trgovačke brodove. Glavni problem s kojim se susretao tadašnji Japan, i o kojem je ovisila njegova budućnost, što je, na njihovu sreću, pravovremeno uočeno, je bila prekomjerna deforestacija japanskih otoka. Zahvaljujući čimbeniku društvenih stavova i reakcije, koji je druga društva često dovodio do propasti, japansko se društvo uspjelo othrvati svakoj prijetnji. Uzrok tome leži u ranoj detekciji problema i potencijalnh opasnosti i direktnom, hrabrom pristupu problemu i odricanju od nekih stvari na koje su bili navikli. Japanski puk shvaća da mu je od neposredne i životne važnosti očuvanje šuma,a šogun da mu je taj isti cilj u interesu zbog dugotrajnog očuvanja postojećg poretka moći. Šogun uvodi dvije vrste mjera, obje u obliku propisa kojih su se svi morali pridržavati, kako zbog poslušnosti, tako zbog vlastite koristi. Prva vrsta mjera je takozvana „negativna reakcija“ , što znači da te same mjere nisu poticale ponovno pošumljavanje, već zaustavljanje stope ekspoloatacije šuma, te su bile u velikoj mjeri restriktivne, određujući točne kvote kojih su se morali pridžavati svi pripadnici društva. One su se odnosile na fizičku kontrolu opskrbe drvetom, i to u tri etape: gospodarenje šumama, potrošnju i prijevoz drveta. Osim same kontrole svakog
drveta od trenutka od kad je posječeno do trenutka kad se iskorištava, uvedena su razna stražarska mjesta i novi propisi koji su određivali kvote uporabe drveta. Kasnije uvedene „pozitivne“ mjere su poticale sadnju novih šuma. Sve u svemu, možemo se diviti Japancima i njihovoj ustrajnosti, hrabrosti, promišljenosti, odlučnosti i organiziranosti. Nevjerojatno je kako su japanski šoguni gotovo stopedeset godina uspjeli kontrolirati dvadesetak milijuna ljudi te im nametati razne propis kojih su se morali pridržavati. Možemo zaključiti da je i u grenlandskom i u japanskom primjeru ključna reakcija društva, to jest, vladajuće klase, i takav tip društvene reakcije Jared Diamond nazova (djelovanje) odozgo prema dolje, što bi značilo da vladajući donose odluke koje se primjenjuju na one nad kojima se vlada. Ali to je već tema za sljedeći odlomak.
2.4. Diamondova teorija o načinu djelovanja u i prema okolišu
Prema autoru 'Sloma', društva se svojom veličinom, to jest, kompleksnošću, dijele na mala, srednja i velika. 'Mala' društva su društva u kojima se svi pripadnici međusobno poznaju i ovise jedan o drugom u svakom mogućem pogledu. Primjer malog društva je pleme Tikopi koje broji tek par tisuća pripadnika. Kohezija unutar tih društava je vrlo izražena, te ju je moguće opisati citatom C. Levi-Straussa: „Kada divljak sretne drugog čovjeka u džungli, taj mu je ili rođak ili neprijatelj.“ Nadalje, imamo srednja i velika društva koja su znatno složenija i kompliciranija, te samim time zahtijevaju drugačiji pristup problemima od pristupa kakav imaju pripadnici jednostavnijih društava. Promatrajući kako su se društva iz prošlosti uspješno suočavala sa problemima raznih naravi, Diamond dolazi do dva osnovna principa rješavanja tih istih problema. Jedan pristup koji sam naveo u slučaju japanskog gospodarenja šumama nakon uočavanja problema prevelike deforestacije, jest takozvani pristup djelovanja i organizacije „odozgo prema dolje“, što bi značilo da postoji neka centralna vlast koja je informiranija, obrazovanija i svjesnija problema u globalu od ljudi nad kojima vlada. Ta vlast stoga donosi niz mjera, obvezujućih za svoje podanike, u svrhu prevencije od problema, popravljanja postojećeg stanja i osiguravanja bolje budućnosti. Najčešće se primjenjuje u velikim društvima, u kojima pripadnici tih društava nisu u izravnom
Osvrnuvši se na povijest ovih dvaju, ovdje prikazanih, društava, možemo izvući neke praktičke pouke i korisne zaključke. Današnja društva, suočena sa pojavom globalizacije, više ne mogu i ne smiju djelovati u svrhu isključivo svoje koristi, jer time najvjerojatnije štete nekom drugom, manje razvijenom društvu, a u konačnici i sama sebi. Na kraju krajeva, nelogično je upotrebljavati pojam društva u množini, jer upravo zahvaljujući tom fenomenu globalizacije koji nas veže, „društva“ su postala „društvo“. Nacije, „prijašnja“ društva, danas su postali samo pripadnici jednog većeg društva, globalnog društva ovog planeta, i bilo bi krajnje sebično da ta „nekadašnja“ društva nastave djelovati u pravcu očuvanja samo svojih interesa. U skladu s time, treba biti jasno da, ukoliko želimo „opstati“, moramo djelovati složno i odlučno, svi skupa, od najmanjeg do najvećeg, od najzaostalijeg do najsloženijeg. Naravno, najveća odgovornost je na onima najvećima. Proces u kojem bi se društvo suočavalo s problemima se, u najsimplificiranoj verziji, sastoji od samo dva koraka. Prvi korak je predviđanje nadolazećih i detekcija postojećih problema. Drugi korak je kombinacija dva tipa pristupa problemima koji su u prethodnom koraku predviđeni i detektirani, i u skladu s time donošenje i provođenje mjera za prevenciju i rješavanje. Jared Diamond u svojoj knjizi navodi dvanaest problema s kojima se današnji svijet suočava, ali ja smatram da je bolje da svatko osobno razmisli o tim nedaćama i zauzme svoju ulogu u borbi s njima.
