USTAVNO PRAVO SKRIPTA, Skripte od Ustavno pravo

Preuzmite USTAVNO PRAVO SKRIPTA i više Skripte u PDF od Ustavno pravo samo na Docsity!

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

USTAVNO PRAVO

SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

POJAM I PREDMET USTAVNOG PRAVA

Ustavno pravo i politiĉke znanosti imaju istovrsni predmet znanstvenog interesa, to su političke institucije i politički sustav.

Ustavno pravo je grana prava koja prouĉava one politiĉke institucije koje su ureĊene pravom i u mjeri u kojoj su one ureĊene pravom.

Politiĉke institucije su društvene institucije koje nastaju i djeluju na podruĉju društva koji nazivamo politikom.

Politika je svjesna djelatnost kojom se neka društvena skupina nastoji usmjeriti da bi se ostvarili njezini odreĊeni ciljevi.

Vlast je mogućnost provedbe vlastite volje unatoĉ otporu onih kojima je volja upućena.

Dva osnovna razloga nastanka i održanja vlasti :

1. ovisnost onih kojima je volja upućena o onima koji svoju volju nameću
2. sama priroda politike jer usmjeravanje društvene skupine traţi usklaĊivanje svih pojedinaĉnih interesa, a to je moguće samo kroz diobu rada na one koji odluĉuju i one koji odluke izvršavaju

Razlika državne vlasti od ostalih oblika vlasti sastoji se u tome što drţavna vlast jedina ima monopol legitimnog fiziĉkog nasilja kao krajnjeg sredstva ostvarivanja svoje volje.

Autoritet je takva vrsta vlasti gdje se odreĊena politika ostvaruje odnosima meĊu ljudima unutar kojih pojedinci prihvaćaju odluke drugih pojedinaca dobrovoljno jer vjeruju da su one u njihovom interesu, a ne zbog mogućih sankcija.

Moć je sinonim za vlast koja je djelotvorna, izvodi se iz legitimiteta i legaliteta.

Legitimitet se stjeĉe izborima.

Legalitet znaĉi sustav pravih institucija i mehanizama kojim se drţava samoograniĉuje pravom odreĊujući unaprijed pravila za sve formalne (drţavna tijela) i zbiljske (politiĉke stranke, voĊe) vlastodršce.

Dva temeljna svojstva svake posebne politike:

1. politika je borba za vlast i oko vlasti jer vlast omogućava onima koji je posjeduju ostvarenje njihovih interesa
2. politika je djelatnost kojom se usklaĊivanjem pojedinaĉnih i posebnih interesa osigurava oblikovanje zajedniĉkog interesa bez ĉega je nemoguće ostvarit i njezine ciljeve

Drţavna politika je sustav institucija kroz koje se oblikuje i ostvaruje politiĉka vlast u odreĊenoj drţavi.

o ne vodi dovoljno raĉuna o stvarnosti, osnovna je metoda koju treba koristiti u u kombinaciji s drugim metodama o na njoj se temeljila klasiĉna znanost ustavnog prava sve do završetka Drugog svjetskog rata

2. usporedna o nastoji usporeĊivati politiĉke institucije od njihova zaĉetka kao politiĉkih ideja preko pravnih propisa do ostvarivanja u politiĉkoj zbilji 3. povijesna o prati i prouĉava povijesni razvoj politiĉkih institucija 4. metode politiĉkih znanosti o koje su one preuzele iz sociologije i socijalne psihologije o to su: posredno promatranje, neposredno promatranje, promatranje i sudjelovanje, eksperiment 5. pomoćne metode o matematiĉke i grafiĉke metode

SADRŢAJ USTAVNOG PRAVA

Ustavno pravo ĉine sve pravne norme kojima se ureĊuju politiĉke institucije bez obzira na to u kojim se općim pravnim aktima nalaze.

Tri su skupine pravnih normi ustavnog prava:

1. norme kojima se ureĊuju temeljne slobode, prava i duţnosti ĉovjeka i graĊanina
2. norme kojima se ureĊuje ustrojstvo drţavne vlasti, odnosno: o temeljna naĉela iz kojih se izvodi i oblikuje ustrojstvo drţavne vlasti o koja su to temeljna drţavna tijela o izbor, odnosno postupak imenovanja, a eventualno i odgovornosti svakog od temeljnih drţavnih tijela o djelokrug temeljnih drţavnih tijela o meĊusobni horizontalni i vertikalni odnosi drţavnih tijela o naĉin rada i odluĉivanja drţavnih tijela
3. norme kojima se ureĊuje sveza odnosa izmeĊu nedrţavnih politiĉkih subjekata i drţave o interesne skupine i politiĉke stranke koje su nedrţavni politiĉki subjekti pravo ureĊuje samo segmentarno

Prava prve generacije jamĉe se već deklaracijama o pravima s kraja 18.st. i poĉetka 19.st., a u njih ubrajamo: osobne slobode i prava, politiĉke slobode i prava, pravo vlasništva.

Prava druge generacije jamĉe se od ustava donesenih nakon Prvog svjetskog rata (npr. Weimarski ustav Njemaĉke republike iz 1919.), a u njih ubrajamo: gospodarsko- socijalna i kulturna prava, osim prava vlasništva.

Prava treće generacije jamĉe se od poĉetka '60-tih godina 20.st., a u njih ubrajamo: pravo na zdrav ţivot ĉovjeka i sklop ekoloških prava.

Horizontalni odnosi drţavnih tijela su odnosi razliĉitih drţavnih tijela na istoj razini obnašanja drţavne vlasti.

Vertikalni odnosi drţavnih tijela su odnosi drţavnih tijela na razliĉitim teritorijalnim razinama obnašanja drţavne vlasti.

IZVORI USTAVNOG PRAVA

Pravni oblici u kojima se donose norme ustavnog prava su izvori Ustavnog prava. Cjelinom svojih normi, izvori ustavnog prava su: pisani ustav i organski zakoni.

U cijelosti ili odreĊenim dijelovima, izvori ustavnog prava mogu biti: (pisani)

• zakoni ,
• poslovnici temeljnih drţavnih tijela,
• podzakonski opći akti
  • uredbe ,
  • uredbe iz nužde

Nepisani izvor ustavnog prava su ustavni običaji.

Organski zakoni su zasebna vrsta zakona koji su prema pravnoj snazi ispod ustava, ali iznad ostalih zakona jer za razliku od zakona koji se donose natpoloviĉnom većinom nazoĉnih zastupnika, organski zakoni donose se kvalificiranom većinom, a njima se razraĊuju ustavne norme o pravima i slobodama ĉovjeka i graĊanina, te o ustrojstvu drţavne vlasti.

Organski zakoni prema Ustavu RH su zakoni kojima se ureĊuju nacionalna prava, a koje Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika, te zakoni kojima se razraĊuju Ustavom utvrĊene slobode i prava ĉovjeka i graĊanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i naĉin rada drţavnih tijela, te ustrojstvo lokalne i podruĉne samouprave, a koji se donose većinom glasova svih zastupnika.

Poslovnik je akt kojim se razraĊuju ustavne norme o naĉinu rada i odluĉivanja odreĊenog drţavnog tijela.

Uredba je opći pravni akt koji, u skladu s ustavom i zakonom, donosi izvršno tijelo (vlada ili drţavni poglavar).

Uredbe iz nuţde su uredbe kojima izvršna vlast, u ratnom stanju ili stanju neposredne ugroţenosti drţavne neovisnosti i cjelovitosti, ureĊuje one odnose koje izvan stanja nuţde ureĊuje zakonima predstavniĉko tijelo, one imaju ustavnopravnu snagu i samostalni su izvor ustavnog prava.

Ustavni obiĉaji su nepisani izvori ustavnog prava.

Dva su načina nastanka ustavnog običaja :

1. kad nijedan pisani izvor ne ureĊuje odreĊeni politiĉki odnos ili politiĉku instituciju
2. kad neki pisani izvor ureĊuje nedovoljno odreĊeno politiĉki odnos ili politiĉku instituciju

• u oba sluĉaja, ĉinjenjem ili neĉinjenjem odreĊenih radnji stvara se svijest o nuţnosti takvog ponašanja nekog drţavnog tijela ili drugog politiĉkog subjekta, te nastaje ustavni obiĉaj

1. ustavna povelja ili oktroirani ustav – formalno ustavnopravno jednostrani akt monarha kojim on samoograniĉuje svoju vlast, donoseći ustav kojim dijeli vlast izmeĊu sebe i predstavniĉkog tijela (npr. francuski Ustav iz 1814., Ustav Kraljevine Jugoslavije iz 1931.)
2. ustavni pakt – formalno ustavnopravno dvostrani akt monarha i naroda koji u njegovu donošenju sudjeluje preko predstavniĉkog tijela (npr. francuski Ustav iz 1791.)
3. narodni ustav – formalno ustavnopravno jednostrani akt naroda kojeg on donosi i mijenja neposredno na ustavotvornom referendumu ili putem predstavniĉkog tijela (ustavotvorne skupštine ili redovitog zakonodavnog tijela)

DIOBA USTAVA U FORMALNOM SMISLU S OBZIROM NA PRAVNU SNAGU:

KRUTI I MEKI USTAV

1. kruti ustavi – su ustavi koji se mogu mije njati ili revidirati samo na naĉin koji se razlikuje od naĉina donošenja i mijenjanja zakona, iz ĉega proizlazi da norme krutog ustava imaju nadzakonsku pravnu snagu i da zakoni i svi drugi pravni propisi moraju biti u skladu s normama krutog ustava
2. meki ustavi – su ustavi koji se mogu mije njati ili revidirati na isti naĉin na koji se mijenjaju zakoni a to znaĉi da svaki zakon moţe mijenjati bilo koju normu formalnog mekog ustava. Unutar mekog ustava zakoni su najviši izvor ustavnog prava.

Dva razloga prihvaćanja ideje o krutosti ustava:

1. budući da se u ustavu na jednom mjestu utvrĊuju sva prava i slobode, on mora prema pravnoj snazi biti iznad zakona i svih drugih propisa u drţavi
2. ustavom se ograniĉuju najviša drţavna tijela, a preko njih i sustav drţavne vlasti u cijelosti

Četiri stupnja krutosti ustava:

1. najviši stupanj krutosti ustava bio bi kad bi ustav sadrţavao opću zabranu da ga se mijenja, takav ustav bio bi vjeĉan
2. zabranjuje se mijenjanje ustava u cijelosti, ali samo na odreĊeno vrijeme (npr. francuski Ustav iz 1791., na ĉetiri godine)
3. zabranjuje se trajno mijenjanje nekih toĉno odreĊenih odredbi (npr. Ustav francuske V. republike iz 1958. zabranjuje reviziju njime utvrĊenog republikanskog oblika vladavine)
4. ne zabranjuje se mijenjanje ustava, ali se propisuje poseban postupak za mijenjanje ustava koji je razliĉit od naĉina donošenja i mijenjanja zakona

Dva načina mijenjanja krutog ustava:

1. ustavotvorni referendum – moţe biti apsolutno obvezatan (ako se za svaku promjenu ustava referendum mora raspisati, npr. Ustav Švicarske iz 1874.), relativno obvezatan (ako se raspisuje za mijenjanje samo nekih unaprijed u ustavu odreĊenih normi, npr. ustavi nekih drţava SAD-a) i fakultativan (moţe

se raspisati za svaku izmjenu ustava, a ne mora ni za jednu, o ĉemu odluĉuje predstavniĉko tijelo, a moţe i predsjednik republike kao što je to npr. u Ustavu RH iz 1990.)

2. odluka predstavniĉkog tijela – ustavotvorne skupštine ili redovitog zakonodavnog tijela

Prikriveni referendum – kad se primijeni sustav ustavotvorne skupštine za mijenjanje ustava, biraĉi mogu, poznavajući stavove kandidata, u velikoj mjeri utjecati na sadrţaj ustavne revizije

Dvije osnovne tehnike mijenjanja ustava:

1. tehnika Ustavnog zakona – ustav se mijenja tako da se ukida onaj ĉlanak kojeg se ţeli promijeniti i zamjenjuje ga se novim, ili se ustav dopunjuje na onom mjestu gdje dopuna sadrţajno pripada, a ova tehnika prikladnija je u sluĉaju većeg broja izmjena
2. tehnika ustavnih amandmana – prvobitni tekst ustava ostaje nepromijenjen, pa se pri svakoj izmjeni ili dopuni, na prvobitni tekst samo dodaju norme u obliku amandmana, a ova tehnika prikladnija je kad se ustav samo dopunjuje dodavanjem novih odredbi

STRUKTURA USTAVA:

• normativni dio – svaki ustav ima normativni dio koji ĉine ustavne norme oblikovane u ĉlancima a ti ĉlanci su gruprani u odjeljcima ili dijelovima. suvremeni demokratski ustavi najĉešće imaju izmeĊu 100 – 200 ĉlanaka.
• proslov ili preambula – neki ustavi na poĉetku imaju ovaj dio koji je razdvojen od normativnog dijela. U ovom se dijelu naznaĉuje tko donosi ustav i u ĉije se ime ustav prihvaća, izlaţu se povijesni temelji ustava i drţave za koju se donosi, navode se temeljna naĉela koja se u ustavu razraĊuju, ne sadrţi nikakve norme, pisan je sveĉanim stilom, a sadrţaj je opisan
• aneksi – posebni dodaci na koje se upućuje u normativnom dijelu, ima ih manji broj ustava
• amandmani – dodaci uz osnovni prvobitni tekst

Vrste odredbi u ustavu: 1. temeljne, 2. o slobodama i pravima ĉovjeka i graĊanina, 3. o ustrojstvu drţavne vlasti, 4. prijelazne, 5. završne STRUKTURA USTAVA BIH

Ustav BiH sastoji se od:

• preambule
• normativnog dijela
• aneksa

Temeljne odredbe Ustava BiH

• kontinuitet
• demokratska načela
• sastav
• promet roba, usluga, kapitala i osoba
• glavni grad
• simboli – grb, zastava, himna

tijela, na temelju mandata dobivenog od naroda, što osigurava, pruţanjem zaštite, nezavisno sudstvo u primjerenom i zakonom propisanom postupku u kojem je osigurano poštivanje prava ĉovjeka.

Vladavina prava u pravnom smislu zahtijeva strogo pridrţavanja ustava i zakona od strane svih drţavnih tijela i pojedinih duţnosnika, kao i od samih graĊana.

Pravna drţava je koncepcija koja svoje teţište stavlja na nadzakonsku snagu ustavnopravnih normi i hijerarhiju koja iz nje slijedi, nastala je u njemaĉkoj pravnoj teoriji 19.st.

Zajedničko svojstvo koncepcije vladavine prava i pravne države je zabrana svake arbitrarnosti (samovolje) pri odluĉivanju i postupanju svih drţavnih tijela, koja mogu intervenirati u odnose meĊu ljudima jedino putem zakona, odnosno na temelju ovlasti dobivenih zakonom.

NAĈELO USTAVNOSTI

Naĉelo ustavnosti zahtijeva:

• da se zakoni donose u skladu s razdiobom ovlasti utvrĊenom ustavom
• da zakonodavac pri donošenju zakona strogo poštuje za to ustavom predviĊen postupak
• da zakoni i drugi propisi sadrţajno budu u skladu s odredbama ustava

Krutost ustava ima za pravnu posljedicu nadzakonsku snagu ustavnih normi. Zakon ima manju pravnu snagu od ustava.

Dvije formalno-pravne pretpostavke nadzakonske snage ustavnih normi:

• poloţaj donositelja ustavnopravnih normi
• znaĉajke posebnog postupka njihova donošenja i izmjene, koji je sloţeniji od postupka donošenja obiĉnih zakona

Zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom a ostali propisi i s Ustavom i zakonima. GraĊaninu je dopušteno ĉiniti sve što nije zabranjeno ustavom. Upravna i sudbena tijela moraju se kretati jedino u okvirima koji su zakonom dopušteni.

Enoncijacija zakonitosti je izriĉita ovlast zakonodavca koju daje ustav na temelju koje se zakonom razraĊuju odredbe ustava, a ĉesto i naĉin korištenja Ustavom zajamĉenih sloboda i prava.

NAĈELO ZAKONITOSTI:

Zakon je poslije ustava najvaţniji pravni akt. Ograniĉenje prava graĊana i nametanje tereta dozvoljeno je samo na osnovi zakona. Zakonom se razraĊuju odredbe ustava. Naĉelo zakonitosti odnosi se i na opće pravne akte i na pojedinaĉne pravne akte (sudske odluke, upravna rješenja). Glede općih pravnih akata ili propisa:

o zahtijeva da propisi budu u suglasnosti s općim pravnim aktima veće pravne snage, te da se zasnivaju na zakonu – suglasnost u formalnom i materijalnom smislu o poseban poloţaj propisa koji donose tijela lokalne samouprave u podruĉju lokalnih poslova – zahtijeva se da ti podzakonski propisi ne budu u suprotnosti sa zakonom glede pojedinačnih pravnih akata: o zahtijeva da se oni donose na temelju i u sklopu zakonskih ovlasti i nadleţnosti, te da u pogledu oblika, kao i sadrţajno budu u suglasnosti sa zakonom

FORMALNA I MATERIJALNA PROTUUSTAVNOST ZAKONA

Formalna protuustavnost zakona javlja se kad zakonodavac ne poštiva ustavom predviĊeni postupak donošenja zakona, ili pak kad bi prekršio odredbe o obliku u kojem se donose zakoni.

Šest slučajeva formalne neustavnosti zakona: kad bi akt pod nazivom ''zakon'' donijelo tijelo koje za to nije ustavom ovlašteno kad bi zakonodavno tijelo postupilo na temelju prijedloga neovlaštenog podnositelja kad bi se proveo hitni ili skraćeni zakonodavni postupak, a za to ne postoji ustavna ovlast nepoštivanje odredbe o posebnoj većini potrebnoj za usvajanje zakona nepoštivanje ustavne odredbe o proglašavanju zakona nepoštivanje ustavne odredbe o objavljivanju zakona

Materijalna neustavnost zakona sluĉaj je kad zakon svojim odredbama sadrţajno proturijeĉi odredbama ustava.

Slučajevi materijalne povrede ustavnosti zakona:

- retroaktivnost (povratno djelovanje) zakona – znaĉi primjenu odredbi zakona unatrag na situacije koje su nastale dok zakon nije postojao

• sadrţajna neusklaĊenost odredbi zakona s odredbama ustava

Opinio iuris je internalizirana društvena norma prema kojoj se vlast mora pokoravati ustavu i zakonu.

INSTITUCIJE KONTROLE ZAKONITOSTI I USTAVNOSTI

Sustav nadzora nad ostvarivanjem ustavnosti i zakonitosti u cjelini obuhvaća:

- nadzor ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih propisa o nadzor ustavnosti zakona – tipiĉna sudska funkcija jer se sastoji u usporedbi sadrţaja pravnih propisa razliĉite pravne snage i izricanju sankcije u sluĉaju utvrĊene nesuglasnosti meĊu njima (SAD – pravo svih sudova pod nadzorom Vrhovnog suda, Velika Britanija – nema, Švicarska – Vrhovni sud za zakone koje donose skupštine u kantonima, socijalistiĉke drţave – politiĉka tijela, EU – Ustavni sud) o nadzor ustavnosti i zakonitosti podzakonskih propisa – povjerava se takoĊer sudovima, a tamo gdje postoje i ustavnim sudovima

Tri razine pojma suverenitet:

1. puĉki suverenitet (drţavljanski ili graĊanski) – znaĉi da sva vlast u drţavi proizlazi iz naroda i pripada narodu
2. suverenitet drţave – najviša vlast prema unutra i nezavisna prema vani
3. nacionalni suve renitet – pravo naroda na samoodreĊenje do otcjepljenja

Dva temeljna načina ostvarivanja narodnog suvereniteta:

1. posredno odluĉivanje o narod bira svoje predstavnike preko kojih će posredno obnašati vlast o posredna de mokracija ili **predstavniĉka vladavina

2. neposredno odluĉivanje** o narod neposredno obnaša duţnosti vlasti o neposredna de mokracija

Oblici neposredne demokracije su: referendum, peticija i narodna inicijativa.

REFERENDUM I VRSTE REFERENDUMA

Referendum – oblik neposrednog odluĉivanja kojim se graĊani neposredno tajnim glasovanjem izjašnjavaju o nekom pitanju koje je najĉešće tako formulirano da se na njega moţe odgovoriti sa za ili protiv, odnosno da ili ne. Predmet referenduma je obiĉno odluĉivanje o prihvaćanju ili odbacivanju prijedloga nekog općeg propisa (ustava, zakona) ili neke politiĉke odluke.

Neposredni izbori – element predstavniĉke vladavine, temelj oblikovanja parlamenta i nisu referendum.

Vrste referenduma s obzirom na širinu političke zajednice:

1. referendum na razini drţavi – obuhvaća neposredno odluĉivanje svih graĊana unutar drţave o u federativnoj drţavi razlikujemo: referendum na razini federacije i referendum na razini federativnih jedinica
2. lokalni referendum – referendum na razini lokalne politiĉko-teritorijalne jedinice

Plebiscit – vrsta referenduma kojim se ostvaruje pravo naroda na samoodreĊenje tako da se graĊani neposredno tajnim glasovanjem izjašnjavaju u kojoj će i kakvoj drţavi ili drţavnoj zajednici ţivjeti.

Dva ograničenja primjene referenduma:

1. politiĉke voĊe se ĉesto koriste referendumom kao oblikom neposrednog komuniciranja s narodom tako da se zaobiĊe predstavniĉko tijelo
2. o interesno sloţenim i višeznaĉnim pitanjima, graĊani se ne mogu jednostavno i jednoznaĉno opredijeliti glasajući za ili protiv odnosno da ili ne

Ustavotvorni referendum – svaki oblik mijenjanja ustava neposredno od biraĉkog tijela naroda.

1. apsolutno obve zni – kad se o svakoj izmjeni ustava mora odluĉivati referendumom,bez obzira na to radi li se o promjeni ĉitavog ustava ili samo neke njegove odredbe (npr. Švicarska)
2. relativno obvezni – kad se referendum mora raspisati samo za izmjenu nekih u ustavu ranije odreĊenih ĉlanova, odsjeka, dijelova (npr. u nekim drţavicama SAD)
3. fakultativni – moţe se raspisati za svaku, a ne mora ni za jednu promjenu ustava, a o raspisivanju odluĉuje naĉelno predstavniĉko tijelo, negdje i predsjednik (npr. FRA, ITA, RH)

Prikriveni ustavotvorni referendum – do njegove primjene dolazi kad se bira posebna ustavotvorna skupština, a kako graĊani znaju da će zastupnici donijeti ustav, daju svoje glasove onim kandidatima koji s obzirom na reviziju ustava zastupaju stavove što odgovaraju njihovim mišljenjima i stavovima, te tako na posredan naĉin odluĉuju o sadrţaju ustavne izmjene.

Odluĉujući ustavotvorni referendum – kad biraĉi neposredno odluĉuju o donošenju novog, odnosno izmjeni postojećeg ustava.

Savjetodavni ustavotvorni referendum – kad graĊani ne odluĉuju konaĉno o donošenju, odnosno izmjeni ustava, već samo izraţavaju svoje mišljenje, dok konaĉnu odluku donosi predstavniĉko tijelo.

Zakonodavni referendum – svaki oblik donošenja, odnosno mijenjanja zakona, neposredno od biraĉa.

• vrste: apsolutno obvezni, relativno obvezni, fakultativni, prikriveni, savjetodavni

Narodni zakonodavni veto – zakon donosi predstavniĉko tijelo i ion dobiva pravnu snagu zakona izglasavanjem u predstavniĉkom tijelu, pa se nakon objavljivanja moţe i primjenjivati, a biraĉko tijelo neposrednim glasovanjem odluĉuje hoće li zakon i dalje ostati na snazi ili ne (npr. ITA).

NARODNA INICIJATIVA – takav oblik neposredne demokracije gdje odreĊen broj graĊana, biraĉa, ili odreĊen postotak biraĉkog tijela ima pravo predlagati nacrte zakona, drugih općih akata ili politiĉkih odluka – predstavniĉko tijelo duţno je provesti ĉitav zakonodavni postupak, ne donese li predloţeni zakon, u pravilu taj se prijedlog zakona iznosi narodu na referendum (npr. Švicarska; RH ne predviĊa).

PETICIJA – oblik neposredne demokracije koji obiljeţava pravo graĊana kao pojedinca ili skupine graĊana da se ţali ili da nešto predlaţe predstavniĉkom tijelu.

1. u širem smislu – ţalba koju moţe uputiti svaki ĉovjek pa i onaj koji nije drţavljanin odreĊene drţave, najĉešće obuhvaća ţalbu na djelovanje ili pojedinaĉne akte upravnih tijela.
2. u uţem s mislu – pripada samo drţavljanima odreĊene drţave, obuhvaća pravo predlaganja rješavanja odreĊenih pitanja koja su u djelokrugu predstavniĉkog tijela, a napose pravo podnošenja zakonodavnih prijedloga ili mišljenja, odnosno stavova o zakonskom prijedlogu.

2. pravni odnos tijela zajednice prema graĊanima o u konfederaciji nema pravnog odnosa izmeĊu tijela konfederacije i graĊana, graĊani se nalaze u pravnom odnosu samo s tijelima svoje drţave i nemaju neposrednog dodira s tijelima konfederacije, koju ĉine samo drţave o sastavni dijelovi federacije su i drţave ĉlanice i graĊani
3. status udruţenih drţava u meĊunarodnom pravu o konfederacija nije subjekt meĊunarodnog prava, te u meĊunarodnim odnosima samostalno istupaju drţave ĉlanice o federacija je subjekt meĊunarodnog prava i istupa u meĊunarodnim odnosima kao cjelina

PODJELA NADLEŢNOSTI IZM EĐU INSTITUCIJA BIH

Podjela nadleţnosti izmeĊu institucija BiH i entiteta regulirana je ĉlankom III. Ustava BiH i nevedene su tri kategorije nadleţnosti:

• nadleţnosti institucija BiH
• nadleţnosti entiteta
• dodatne nadleţnosti

Isključiva nadležnost institucija BiH:

• vanjska politika
• vanjskotrgovinska politika
• carinska politika
• monetarna politika
• financiranje institucija i meĊunarodnih obveza BiH
• imigracija, izbjeglice i azil
• provedba meĊunarodnih i meĊuentitetskih kaznenopravnih propisa, ukljuĉujući i odnose s interpolom
• uspostava i funkcioniranje zajedniĉkih i meĊunarodnih komunikacijskih sredstava
• reguliranje meĊuentitetskog transporta
• kontrola zraĉnog prometa

Nadležnosti entiteta

• sve vladine funkcije i ovlasti koje nisu izriĉito u nadleţnosti institucija BiH pripadaju entitetima
• uspostavljanje paralelnih odnosa sa susjednim drţavama
• pruţanje pomoći vladi BiH kod izvršavanja meĊunarodnih obveza
• osiguravanje uvjeta za sigurnost i zaštitu svih osoba pod jurisdikcijom entiteta
• sklapanje sporazuma s drţavama i meĊunarodnim organizacijama uz suglasnost Parlamentarne Skupštine

Dodatne nadležnosti

• nadleţnosti za one poslove o kojima se entiteti usuglase
• poslovi koji su predviĊeni Aneksima 5, 6, 7 i 8

• poslovi koji su potrebni za oĉuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta

Aneksi 5-8 odnose se na arbitraţu radi rješavanja sporova meĊu entitetima (aneks 5), ljudska prava (aneks 6), izbjeglice i raseljene osobe (aneks 7) i oĉuvanje nacionalnih spomenika (aneks 8).

PODJELA NADLEŢNOSTI U FBIH

Jedno od glavnih obiljeţja BH federalizma je njegova trostupanjska ustavnost, klasiĉne federalne drţave obiljeţene su dvostupanjskom ustavnošću.

Prema postojećoj podjeli nadleţnosti izmeĊu institucija BiH i entiteta najveći dio pripada entitetima.

Isključiva nadležnost Federacije

a) voĊenje vanjskih poslova; b) organiziranje i voĊenje odbrane Federacije i zaštita njezinih granica, ukljuĉujući i osnivanje zajedniĉkog zapovjedništva svih vojnih snaga u Federaciji, nadzor nad vojnom proizvodnjom i zakljuĉivanje vojnih sporazuma; c) drţavljanstvo; d) utvrĊivanje gospodarske politike, ukljuĉujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnoj razini; e) donošenje propisa o trgovini, ukljuĉujući carine, o meĊunarodnoj trgovini i financijama, trgovini unutar federacije, pravima vezanim uz industrijsko vlasništvo, o standardizaciji proizvoda, vrijednosnim papirima te o komunikacijama; f) donošenje propisa o financijama i financijskim institucijama, ukljuĉujući uspostavu i nadzor nad valutom Federacije, stvaranje monetarne i fiskalne politike, te osnivanje središnje banke; g) suzbijanje meĊunarodnog i meĊukantonalnog kriminala, posebice terorizma, neovlaštene trgovine drogom i organiziranog kriminala, te saradnju sa Interpolom; h) dodjela elektronskih frekvencija za radio, televiziju, te u druge svrhe; i) utvrĊivanje energetske politike, ukljuĉujući raspodjelu izmeĊu kantona te osiguranje i odrţavanje potrebne infrastrukture; i j) financiranje djelatnosti federalne vlasti i djelatnosti pod pokroviteljstvom federalne vlasti, oporezivanjem, posudbom ili drugim sredstvima.

U iskljuĉivu nadleţnost Federacije spadaju i pitanja iz nadleţnosti predsjednika Federacije kao što su

• predstavljanje Federacije
• imenovanje sudaca Ustavnog suda Federacije
• potpisivanje i ratificiranje sporazuma koje zakljuĉuje Vlada
• davanje pomilovanja

Vlada federacije ima nadleţnost u sluĉaju opasnosti po ze mlju donositi uredbe sa zakonskom s nagom.

• i ostale funkcije nuţne za funkcioniranje Distrikta

ORGANIZACIJA DRŢAVNE VLASTI

Narod predstavlja personalni element drţave, a teritorij materijalni. Drţavna vlast je njezin pravni element.

Ustrojstvo vlasti su ustavno utvrĊeni ili zbiljski odnosi izmeĊu zakonodavnih, izvršnih i sudskih tijela, kako na razini drţave, tako i na razini lokalnih jedinica.

Dvije koncepcije načela diobe vlasti:

1. traţi se potpuna meĊusobna ustrojbena i funkcionalna neovisnost triju vlasti o ustrojbena neovisnost – traţi da tijela jedne vlasti ne proizlaze iz tijela drugih vlasti i da ne smiju politiĉki odgovarati tijelima drugih vlasti o funkcionalna neovisnost – traţi potpunu samostalnost u obavljanju djelokruga tijela svake vlasti
2. traţi se dodjeljivanje osnovnih drţavnih funkcija razliĉitim drţavnim tijelima o sva drţavna tijela su naĉelno ravnopravna kako bi se meĊusobno ograniĉavala i kako bi cjelovit sustav drţavne vlasti bio ograniĉen

Načelo jedinstva vlasti:

• u sklopu koncepcije o neotuĊivoj narodnoj suverenosti, razvio J.J.Rousseau
• zakonodavna i izvršna funkcija dijelovi su jedinstvene vlasti, zakonoda vnu obiljeţava volja, a izvršnu sila – izvršna mora biti podvrgnuta zakonodavnoj, a obje moraju biti pod suverenom vlašću naroda, zakonodavna ĉini njenu bit, a izvršna njenu emanaciju
• Rousseau je predlagao stalan sustav nadzora zakonodavca nad radom izvršnih tijela i pritom je oblikovao model skupštinske vlade

Sustav skupštinske vlade:

• prema nekim autorima skupštinska vlada kao oblik odnosa izmeĊu parlamenta i vlade uopće ne postoji, već je ona samo podvrst sustava parlamentarne vlade
  • Mirkine-Guetzevitch , E.Giraud
• po drugom shvaćanju, skupštinska vlada je sustav odnosa izmeĊu parlamenta i vlade utemeljen na naĉelu jedinstva vlasti – J.Barthelemy , P.Duez , te J.Laferriere (koji smatra da podreĊenost izvršnih tijela proizlazi iz demokratske ideje da skupštine koje je izabrao narod i koje zastupaju narod moraju biti vrhovna tijela vlasti u drţavi)
• kako ima toliko razliĉitih modela vlasti koji se u ustavnopravnoj teoriji smatraju skupštinskim (konventski sustav u Francuskoj 1792-1795, Pariška komuna 1871., sustav Švicarske), opći model skupštinske vlade moţe se odrediti samo na temelju jednog okvirnog obiljeţja: funkcionalne i ustrojbene nadmoći skupštine unutar cjelovitog sustava ustroja drţavne vlasti

Sustav predsjedničke vlade:

1. temeljne znaĉajke o uspostavljen Ustavom SAD iz 1787., kao prvi oblik republikanske vlade u svijetu

o znaĉajke: neposredan izbor predsjednika od graĊana, jedinstvena izvršna vlast, odsutnost politiĉke odgovornosti jedne vlasti prema drugoj, dioba vlasti o mehanizam ''kočnica i ravnoteža'' ( checks and balances ) kao oblik meĊusobnog utjecaja zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti o preuzele zemlje Trećeg svijeta, ali je taj ustavni okvir posluţio za razvoj prezidencijalističkog sustava u kojem postoji potpuna dominacija drţavnog poglavara o i drugih djelatnosti zastupnika, koji se biraju po naĉelu senioriteta

Sustav parlamentarne vlade:

1. temeljne znaĉajke o osnovna ideja parlamentarizma je ideja ograniĉenja politiĉke vlasti, a većina teoretiĉara parlamentarizam odreĊuju kao sustav dualiteta vlasti (zakonodavne i izvršne) koji obiljeţava primjena triju osnovnih načela : jednakost izmeĊu zakonodavne i izvršne vlasti, suradnja tih dviju vlasti, postojanje uzajamne mogućnosti djelovanja jedne na drugu o ustavnopravni mehanizam djelovanja parlamentarnog sustava odreĊen je s 4 temeljna ustavna obilježja : (1) vlada proizlazi iz parlamenta i politiĉki mu je odgovorna, te ako većina izglasa nepovjerenje vladi, ona mora odstupiti, (2) vlada moţe pod odreĊenim uvjetima raspustiti parlament, a u tom sluĉaju spor izmeĊu vlade i parlamenta rješava biraĉko tijelo referendumom, iz ĉega proizlazi da ni vlada ni parlament nisu stabilni, (3) drţavni poglavar je politiĉki neodgovoran i zato stabilan element sustava, (4) institucija supotpisa – niti jedan akt koji donosi drţavni poglavar nema pravne snage bez supotpisa predsjednika vlade ili ovlaštenog ministra, a tim ĉinom vlada na sebe preuzima politiĉku odgovornost za akt neodgovornog poglavara

Polupredsjednički sustav o od razmotrena 4 temeljna ustavnopravna obiljeţja, u potpunosti ima treće, a djelomiĉno i ĉetvrto obiljeţje: i ovdje vlada proizlazi iz parlamentarne većine i odgovrna je parlamentu, a drţavni poglavar je politiĉki neodgovoran o razlika je kod instituta supotpisa koji ovdje nije obvezan, već je samo iznimka o razlika je u odnosima unutar izvršne vlasti: ovlasti predsjednika su veće i odluĉujuće što ga ĉini ustavno i politiĉki moćnijim od vlade o B. Constant izlaţe teoriju polupredsjedniĉkog sustava s drţavnim poglavarom kao demokratskim arbitrom izmeĊu zakonodavne i izvršne vlasti

ORGANIZACIJA DRŢAVNE VLASTI U BIH

Sustav vlasti uspostavljen u BiH Ustavom iz 1955. godine je po svojoj konstrukciji jedan mješoviti sustav, a po svom karakteru kvazipalamentarni sustav.